Bitka kod Brunete

Bitka kod Brunete
Segment Španskog građanskog rata
Batalla de Brunete.png
Datum 6. jul — 25. jul 1937.
Lokacija Brunete (Španjolska)
Ishod Nacionalisti odbijaju napad, teški gubici kod Republikanaca
Sukobljene strane
Španija Nacionalisti

S podrškom
Flag of Germany (1935–1945).svg Njemački Rajh
Flag of Italy (1861–1946).svg Kraljevina Italija
Flag of Portugal.svg Portugal

Flag of Spain (1931 - 1939).svg Republikanci
Narodni front
Internacionalne brigade

S podrškom
Flag of the Soviet Union (1924–1955).svg SSSR
Flag of Mexico (1934-1968).svg Meksiko

Komandanti i vođe
Španija José Enrique Varela Flag of Spain (1931–1939).svg José Miaja
Snage
65.000 ljudi
105 zrakoplova
50.000 — 85.000 ljudi
140 — 300 zrakoplova
oko 100 tenkova
Žrtve i gubici
7.000 mrtvih ili ranjenih
23 zrakoplova
20.000 — 25.000 mrtvih ili ranjenih
100 zrakoplova

Uzrok bitkeUredi

(...)

ZbivanjaUredi

(...)

SnageUredi

RepublikanciUredi

  • V. Armada koju je predvodio pukovnik Juan Modesto — oko 22.000 ljudi i 100 tenkova:
    • 11. divizija, koju je vodio Enrique Líster
    • 35. divizija, koju je vodio Karol Świerczewski
    • 46. divizija, koju je vodio Valentín González El Campesino
    • XV. Internacionalna brigada
    • XI. Internacionalna brigada
    • XII. Internacionalna brigada
    • XIII. Internacionalna brigada

U rezervi su bile 14. divizija (Cipriano Mera), 45. divizija (Manfred Stern general Kleber), 69. divizija (Gustavo Duran), za ukupno 25.000 ljudi i 40 tenkova.

  • XVIII. Korpus Armade koju je na početku predvodio pukovnik Enrique Jurado a poslije Segismundo Casado — oko 20.000 ljudi:
    • 10. divizija, koju je vodio major José Maria Enciso
    • 15. divizija, koju je vodio pukovnik Janos "Gal" Galicz
    • 34. divizija, koju je vodio pukovnik Francisco Galán

NacionalistiUredi

  • VII. Korpus Armade kojeg je predvodio general Varela, ovako sastavljen:
    • 71. divizija, koju je vodio pukovnik Ricardo Serrador Santés


  • I. Korpus Armade kojeg je predvodio pukovnik Juan Yagüe Blanco, ovako sastavljen:
    • 11. divizija, koju je vodio general José Iruretagoyena Solchaga
    • 12. divizija, koju je vodio general Carlos Asensio Cabanillas
    • 13. divizija, koju je vodio general Fernando Barrón y Ortiz
    • 14. divizija, koju je vodio pukovnik Juan Yagüe Blanco

PosljediceUredi

Nakon bitke Republikanci nisu mogli više zaustaviti put Nacionalista prema Ekstremaduri mada još drže sela Villanueva de la Cañada, Quijorna i Villanueva del Pardillo. U tom smislu ishod bitne je u ravnoteži i bez pobjednika. Međutim Republikanci su podnijeli teže gubitke koliko vojnika toliko i opreme. Izgubili su veliku količinu neophodne opreme i veliki broj vrlo vrijednih boraca iz Internacionalnih brigada, što znači bitno promaknuće Nacionalista u ekonomiji rata. Zbog pomoć Legije Kondor u ovoj bitci, Nacionalisti će se jače osloniti na Nijemce, što će učvrstiti njihove odnose, dok je za uslugu general Franco dozvolio posebna gospodarska odobrenja Njemačkoj. Na političoj razini među Republikancima komunisti gube ugled, jer napad nije mogao spriječiti gubitak sjevera Španjolske. Potom, brojne Internacionalne brigade su odbile se vratiti na front i stvorio se nered među Republikancima. Kako bi prikrili neuspjeh svojih odredba, Sovjeti krivnja za poraz stavljena je na »trockističke izdajice« i »fašističke špijune«. Stotine republikanskih vojnika, uključujući mnoge Internacionaliste, uskoro su likvidirane.

ZanimljivostiUredi

U bitci su umrli Blagoje Parović; Boško Petrović, jugoslavenski avijatičar; novinarka i fotograf Gerda Taro, djevojka Roberta Cape; američki sindikalist Oliver Law, irski komandant George Nathan i engleski pjesnik Julian Bell, svi u Internacionalnim brigadama.

IzvoriUredi

Vidi jošUredi