Betsimisaraka
Betsimisaraka (što na malagaškom znači puno nedjeljivih[2] odnosno - ujedinjeni) su drugi po veličini narod na Madagaskaru sa oko 2 830 000 pripadnika (oko 14.9 % [3] svog stanovništva), rasprostranjen duž uskog obalnog pojasa na istočnoj obali.
| Betsimisaraka | |||
|---|---|---|---|
 | |||
| Narodna rukotvorina naroda Betsimisaraka | |||
| Ukupna populacija | |||
|
2 830 000 [1] | |||
| Regioni sa značajnim brojem pripadnika | |||
| |||
| Jezik/ci | |||
| malagaški | |||
| Religija | |||
| Kršćanstvo • Animizam | |||
| Srodne etničke grupe | |||
| ostali Malgaški narodi |
I Betsimisarake kao i Merine govore malgaškim jeziku [2]koji je nasličniji jugoistočnim Barito jezicima. Oni govore dva dijalekta Sjeverni i Južni Betsimisaraka. Većina Betsimisarake su rasni mješanci između Bantu crnaca i malgaško-indonezijskih predaka.
Betsimisarake se bave poljoprivredom, trgovinom, pomorstvom i ribarstvom.[2]
Betsimisarake je kao narod ujedinio početkom 18. vijeka Ratsimilaho. [2]On je osnovao Kraljevstvo Betsimisaraka - u kojem je ujedinio dotad neprijateljska plemena koja su živjela duž 650 km istočne obale. Njegovo kraljevstvo urušilo se vrlo brzi nakon njegove smrti, već za njegova trećeg nasljednika 1791. Većina Betsimisaraka tada je podpala pod vlast Kraljevstva Merina koje je opstalo sve do dolaska francuske kolonijalne uprave 1890.
Betsimisarake su u historiji bili poznati kao vješti pomorci i gusari. Plovili su velikim kanuima koji su mogli primiti 50 i više članova posade, u flotama od nekoliko hiljada ljudi i pljačkali i robili Komorske otoke sjeverozapadno od Madagaskara. Mnogi od tih robova dovedenih sa Komora, danas su članovi Naroda Betsimisaraka. Betsimisarake su također bili vješti ribari i kitolovci, koji su služili kao mornari na evropskim brodovima od davnina.
Historija uredi
Sve do početka 18. vijeka Betsimisarake, su još bili podjeljeni na tri plemena; Tsikoa (ili Betanimena) koji su živjeli na jugu, Varimo u sredini i Anteva, koji su živjeli na sjeverozapadu. Svako od tih plemena bilo je kulturološki i jezično posebno, tako da su periodički ratovala jedna protiv drugih. Te sukobe poticali su i brojni evropski trgovci koji su se namnožili tokom 17. i 18. vijeka, zainteresirani za prodaju oružja, u zamjenu za rob]]ove. Betsimisarake je ujedinio njihov prvi kralj Ratsimilaho oko 1710., inače mulat, sin engleskog pirata Tom Tewa (ili Thomas White) i domorodačke princeze Rahene iz plemena Anteva.
Ratsimilaho je svoj pohod na vlast započeo pobjedom nad tada moćnim kraljem Ramananom iz plemena Tsikoa, koji je navalio na sjevernu obalu, da se dočepa unosne trgovine robljem sa evropljanima. Nakon pobjede nad Tsikoima Ratsimilaho je uspio ženidbom sa kćerkom kralja Kaleheka iz plemena Varimo steći saveznika u borbi protiv Tsikoa koji su se nakon smrti svog kralja opirali vlasti Ratsimilaha, tako da je nakon dugih borbi ujedinio istočnu obalu. Međutim njegovo kraljevstvo počelo se raspadati nakon njegove smrti 1750., kad je vlast preuzela njegova žena Biti. Stvar se pogoršala kad je vlast preuzeo njegov sin, tad su se obnovile stare plemenske netrpeljivosti - tako da je to olašalo posao Merinama i njihovu kralju Radami koji je zauzeo Kraljevstvo Betsimisaraka 1817. Od tad su Betsimisarake živjeli kao podanici Kraljevstva Merina sve dok Francuzi nisu okupirali otok 1890.
Geografska rasprostranjenost uredi
Teritorij na kojem obitavaju Betsimisarake je uski obalni pojas od nekih 640 km, na istočnoj obali Madagaskara od rijeke Mananara na jugu, sve do ušća rijeke Bemarivo na sjeveru. Veći gradovi u kojima žive Betsimisarake su; Toamasina, Fenoarivo Atsinanana i Maroansetra
