Betazol je agonist histaminskog H2 receptora. On je poznat kao Ametazol. Betazol hidrohlorid je poznat kao gastramin i histalog.

Betazol
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj 105-20-4 DaY
PubChem[1][2] 7741
ChemSpider[3] 7455 DaY
UNII 1C065P542O DaY
ChEBI 59170
ChEMBL[4] CHEMBL1201323 DaY
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C5H9N3
Molarna masa 111.15 g mol−1
Farmakologija
ATC code

V04CG02

DrugBank DB00272

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

On se korišti kao želudačni stimulans za testiranje maksimalne produkcije želudačne sekretorne aktivnosti.[5] Taj test se može koristiti za dijagnozu bolesti poput Zolinger-Elisonovog sindroma kod koga se javlja prekomerna produkcija želudačne kiselina, što je uzrokovano prevelikom produkcijom gastrina. Zapremina izlučene kiseline se meri nakon administracije betazola. Dijagnoza je sekrecija veća od 60% maksimalne. Ova procedura može da uzrokuje komplikacije, te je treba izbegavati kod pacijenata sa koronarnom arterijskom bolešću.[6] Betazol se takođe koristi za dijagnozu gastritisa zajedno sa testom za aktivnosti sekretina.

Betazol se koristi kao stimulans umesto histamina jer je specifičan za H2 receptor te ne proizvodi nepoželjne nuspojave koje bi histamin indukovao. Upotreba betazola ne zahteva istovremenu primenu antihistaminskih jedinjenje za blokiranje dejstva histamina na druge tipove histaminskih receptora.

Njegovo dejstvo u stimulaciji oslobađanja histamina se može koristiti za testiranje efikasnosti lekova koji blokiraju H2 receptor kao što je nizatidin.[7]

Reference uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  5. Wruble LD Cummins AJ Goldenberg J Schapiro H (1967). „The effect of intravenous histalog on gastric secretion in man”. Digestive Diseases and Sciences 12 (11): 1087–1090. DOI:10.1007/BF02233873. PMID 6057052. Arhivirano iz originala na datum 2020-04-14. Pristupljeno 2014-04-12. 
  6. Stoller JL Holubitsky IB Harrison RC Munro AI (1970). „Complications of the histalog test of gastric acid secretion”. Digestive Diseases and Sciences 15 (7): 647–651. DOI:10.1007/BF02236024. PMID 4951403. Arhivirano iz originala na datum 2020-04-14. Pristupljeno 2014-04-12. 
  7. Hammond JB, Offen WW (1988). „Effect of nizatidine and cimetidine on betazole-stimulated gastric secretion of normal subjects: comparison of effects on acid, water, and pepsin.”. Am J Gastroenterol. 83 (1): 32–6. PMID 2892392. 

Spoljašnje veze uredi