Bernardo Bernardi
Bernardo Bernardi (* Korčula, 16. decembar 1921 - † Bol, 20. maj 1985), bio je hrvatski arhitekt i dizajner.
| Bernardo Bernardi | |
|---|---|
| funkcionalizam | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Korčula,  Kraljevina Jugoslavija, 16. decembar 1921 |
| Smrt | Bol,  Jugoslavija, 20. maj 1985 |
| Opus | |
| Polje | arhitektura, dizajn |
Biografija uredi
Bernardo Bernardi završio je klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Nakon toga se 1940. godine upisao je Odjel za arhitekturu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Nakon diplome 1948. godine ostao je na fakultetu kao asistent profesora Zdenka Strižića na Katedri za projektiranje. Fakultet napušta 1951. i otada do smrti djeluje kao samostalni umjetnik. [1]
Bernardi je postao prvi posljeratni produkt dizajner, radio je projekte za tada brojne tvornice namještaja koje su nicale 1960-ih po Hrvatskoj. Osobito je bila plodna njegova suradnja s tvornicom namještaja TVIN iz Virovitice. S druge strane kao klasični arhitekt visokogradnje, nije bio tako uspješan - napravio je puno projekata (i osvajao prva mjesta), ali malo tog mu je izvedeno. Uspio je realizirati svega par većih projekata, od tog vrijedi izdvojiti Hotel Marko Polo i Hotel Park u rodnoj Korčuli. Oba objekta krasi poštivanje ambijenta i poštovanje lokalne graditeljske tradicije. Bernardi je tako igrom slučaja postao naš prvi pravi interijer dizajner - koji se specijalizirao za tu djelatnost. Osobito je kvalitetno i za tadašnje vrijeme moderno opremio zgradu Radničkog sveučilišta Moša Pijade (današnje Otvoreno sveučilište) u Zagrebu, inače rad arhitekata Radovana Nikšića i Ninoslava Kučana, izveden 1956.-1961. Od njegova enterijera malo je toga danas vidljivo, jer je objekt poprilično devastiran, a orginalni Bernov namještaj se raspao.
Bernardi je bio jako društveno angažiran, bio je jedan od osnivača Exata 51 (1951- 1956), ULUPUH-a (1957.) u čijem je radu bio aktivan do smrti, Zagrebačkog centra za oblikovanje (1964.) i Društva dizajnera (1985.).[1] Bio je vezan uz izlaženje stručnog arhitektonskog časopisa Udruženja arhitekata hrvatske - Čovjek i prostor. Sudjelovao je na mnogim izložbama dizajna u Jugoslaviji i inozemstvu. Interijer dizajner po prirodi posla mora surađivati sa brojnim umjetnicima, Bernardi je imao veliki krug suradnika među kojima vrijedi istaknuti; Vladu Kristla, Ivana Picelja, Vjenceslav Richtera i Božidara Rašicu.
Društvo arhitekata Hrvatske, je u znak trajne uspomene na njega, - osnovalo godišnju nagradu Bernardo Bernardi za najuspješnije ostvarenje na području dizajna i unutrašnjeg uređenja. [2]
Djela uredi
Arhitektura uredi
- 1955.- Stambeni objekti za učitelje Kumrovec
- 1961.- Hotel Marko Polo, Korčula
- 1964.- Hotel Tiha, Brela
- 1967.- Aerodrom Zadar
- 1971.- Hotel Park, Korčula
- 1975.- Multimedijalni centar, Studentski centar, Zagreb
- 1977.- Upravna zgrada SIMPO, Beograd
Interijeri uredi
- 1954.- Društvo arhitekata Hrvatske, Zagreb
- 1955.- Kavana Neboder, Zagreb
- 1955.- OŠ Kumrovac
- 1961.- Radničko sveučilište Moša Pijade (danas Otvoreno učilište), Av. Grada Vukovara,
Zagreb
- 1966.- Aerodrom Zagreb, Zagreb
- 1971.- Hotela Marko Polo, Korčula
- 1977.- Izložbeni salon TVIN, Virovitica
- 1978.- Mornarički školski centar Lora, Split
- 1979.- Hotel Goričini, Kupari
Dizajn uredi
- 1952.- Tipski namještaj za škole i urede u Hrvatskoj
- 1955.- Oprema stana projekt za serijsku izradu
- 1967.- Uredski namještaj SKAN
- 1976.- Namještaj DINA, TVIN Virovitica
- 1977.- Program DORMA, TVIN, Virovitica
- 1978.- Program BETATVIN, TVIN Virovitica
Nagrade uredi
Za interijer Aerodrom Zagreba Bernardo Bernardi, je dobio 1966 godišnju nagradu Vladimir Nazor zajedno sa koatorom Josipom Uhlikom.[3]
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 Bernardo Bernardi na portalu Hrvatsko dizajnersko društvo (pristupljeno 25. 02. 2011.)
- ↑ „Nagrada UHA (SAH) za interijer "Bernardo Bernardi"”. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-07. Pristupljeno 2011-02-25.
- ↑ Nagrada Vladimir Nazor 1959.–2005.
Literatura uredi
- Stane Bernik: Bernardo Bernardi, Zagreb, 1992.
- Feđa Vukić: Stoljeće hrvatskog dizajna, Meandar, Zagreb, 1996.