Bernardo Bernardi

Bernardo Bernardi (* Korčula, 16. decembar 1921 - † Bol, 20. maj 1985), bio je hrvatski arhitekt i dizajner.

Bernardo Bernardi
funkcionalizam
Biografske informacije
RođenjeKorčula,  Kraljevina Jugoslavija, 16. decembar 1921
SmrtBol,  Jugoslavija, 20. maj 1985
Opus
Poljearhitektura, dizajn

BiografijaUredi

Bernardo Bernardi završio je klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Nakon toga se 1940. godine upisao je Odjel za arhitekturu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Nakon diplome 1948. godine ostao je na fakultetu kao asistent profesora Zdenka Strižića na Katedri za projektiranje. Fakultet napušta 1951. i otada do smrti djeluje kao samostalni umjetnik. [1]

Bernardi je postao prvi posljeratni produkt dizajner, radio je projekte za tada brojne tvornice namještaja koje su nicale 1960-ih po Hrvatskoj. Osobito je bila plodna njegova suradnja s tvornicom namještaja TVIN iz Virovitice. S druge strane kao klasični arhitekt visokogradnje, nije bio tako uspješan - napravio je puno projekata (i osvajao prva mjesta), ali malo tog mu je izvedeno. Uspio je realizirati svega par većih projekata, od tog vrijedi izdvojiti Hotel Marko Polo i Hotel Park u rodnoj Korčuli. Oba objekta krasi poštivanje ambijenta i poštovanje lokalne graditeljske tradicije. Bernardi je tako igrom slučaja postao naš prvi pravi interijer dizajner - koji se specijalizirao za tu djelatnost. Osobito je kvalitetno i za tadašnje vrijeme moderno opremio zgradu Radničkog sveučilišta Moša Pijade (današnje Otvoreno sveučilište) u Zagrebu, inače rad arhitekata Radovana Nikšića i Ninoslava Kučana, izveden 1956.-1961. Od njegova enterijera malo je toga danas vidljivo, jer je objekt poprilično devastiran, a orginalni Bernov namještaj se raspao.

Bernardi je bio jako društveno angažiran, bio je jedan od osnivača Exata 51 (1951- 1956), ULUPUH-a (1957.) u čijem je radu bio aktivan do smrti, Zagrebačkog centra za oblikovanje (1964.) i Društva dizajnera (1985.).[1] Bio je vezan uz izlaženje stručnog arhitektonskog časopisa Udruženja arhitekata hrvatske - Čovjek i prostor. Sudjelovao je na mnogim izložbama dizajna u Jugoslaviji i inozemstvu. Interijer dizajner po prirodi posla mora surađivati sa brojnim umjetnicima, Bernardi je imao veliki krug suradnika među kojima vrijedi istaknuti; Vladu Kristla, Ivana Picelja, Vjenceslav Richtera i Božidara Rašicu.

Društvo arhitekata Hrvatske, je u znak trajne uspomene na njega, - osnovalo godišnju nagradu Bernardo Bernardi za najuspješnije ostvarenje na području dizajna i unutrašnjeg uređenja. [2]

DjelaUredi

ArhitekturaUredi

  • 1955.- Stambeni objekti za učitelje Kumrovec
  • 1961.- Hotel Marko Polo, Korčula
  • 1964.- Hotel Tiha, Brela
  • 1967.- Aerodrom Zadar
  • 1971.- Hotel Park, Korčula
  • 1975.- Multimedijalni centar, Studentski centar, Zagreb
  • 1977.- Upravna zgrada SIMPO, Beograd

InterijeriUredi

  • 1954.- Društvo arhitekata Hrvatske, Zagreb
  • 1955.- Kavana Neboder, Zagreb
  • 1955.- OŠ Kumrovac
  • 1961.- Radničko sveučilište Moša Pijade (danas Otvoreno učilište), Av. Grada Vukovara,

Zagreb

  • 1966.- Aerodrom Zagreb, Zagreb
  • 1971.- Hotela Marko Polo, Korčula
  • 1977.- Izložbeni salon TVIN, Virovitica
  • 1978.- Mornarički školski centar Lora, Split
  • 1979.- Hotel Goričini, Kupari

DizajnUredi

  • 1952.- Tipski namještaj za škole i urede u Hrvatskoj
  • 1955.- Oprema stana projekt za serijsku izradu
  • 1967.- Uredski namještaj SKAN
  • 1976.- Namještaj DINA, TVIN Virovitica
  • 1977.- Program DORMA, TVIN, Virovitica
  • 1978.- Program BETATVIN, TVIN Virovitica

NagradeUredi

Za interijer Aerodrom Zagreba Bernardo Bernardi, je dobio 1966 godišnju nagradu Vladimir Nazor zajedno sa koatorom Josipom Uhlikom.[3]

IzvoriUredi

LiteraturaUredi

  • Stane Bernik: Bernardo Bernardi, Zagreb, 1992.
  • Feđa Vukić: Stoljeće hrvatskog dizajna, Meandar, Zagreb, 1996.

Vanjske vezeUredi