Bernard Grüner
Bernard Grüner (Sieniawa, Austro-Ugarska Monarhija, 14. 5. 1888 - Zagreb, 21. 2. 1955), jugoslavenski kompozitor i natkantor Zagrebačke sinagoge.
Bernard Grüner | |
---|---|
Rođenje | Bernard Gruener 14. 5. 1888. Sieniawa, Austro-Ugarska Monarhija |
Smrt | 21. 2. 1955. (dob: 66) Zagreb, FNR Jugoslavija |
Počivalište | Mirogoj, Zagreb |
Nacionalnost | Jugoslaven |
Ostala imena | Dov Ben Jakov |
Etnicitet | Židov[1] |
Državljanstvo | FNR Jugoslavija |
Zanimanje | kompozitor, natkantor |
Djeca | Teodor Grüner |
Biografija uredi
Bernard Grüner je rođen u poljskom gradu Sieniawi 14. 5. 1988 godine za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Osnovnu i trogodišnju ekonomsku školu, te ješivu završio je u Budimpešti. U gradu Szatmaru, na sjeverozapadu Rumunjske, stekao je svjedodžbu ortodoksnog rabina. Bernard je još kao devetogodišnjak bio poznat dječji pjevač u budimpeštanskim židovskim krugovima. Budimpeštanska opera je stipendirala Bernardu studij pjevanja, no zbog Prvog svjetskog rata nikada ga nije završio. Prvu službu nadkantora vršio je 1913 godine u slovačkom gradu Njitri.[2] Od samoga početka svog djelovanja u službi natkantora, Bernard je zapisivao napjeve koji su korišteni u sinagogalnim službama.[3] Od 1918 službovao je kao natkantor centralne židovske općine u Budimpešti u sinagogi Dohany. Od 1923 do 1929 vrši je službu natkantora u mađarskom Stolnom Biogradu. Bernard je u Zagreb došao 1929 godine gdje je dobio službu natkantor Zagrebačke sinagoge. Na toj poziciji je ostao do svoje smrti.[2] Bernard je objedinio sinagonalne napjeve u pet rukopisnih knjiga koje se čuvaju u obiteljskoj ostavštini kod njegovog sina, dr. Teodora Grünera u Zagrebu.[2] U njima je više od 500 napjeva za sinagogalne službe prigdom raznih židovskih blagdana.[3] Skladao je više od 70 napjeva, te se služio napjevima reformiranog židovskog bogoslužja koje je nastalo u Njemačkoj u 19 stoljeću.[2][3] Bernard je zaslužan za spašavanje svitaka Tore kao i, uz profesora i orguljaša Franju Lučića, orgulja prilikom rušenja Zagrebačke sinagoge u Praškoj ulici, 1941 godine tokom Drugog svjetskog rata.[2] Bernarda su vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH) zatvorile u ustaški zatvor na Savskoj cesti. Spašen je od izvjesne deportacije u koncentracijski logor zahvaljujući zagrebačkom nadbiskupu Aloziju Stepincu.[4] Bernard Grüner umro je u Zagrebu 1955 godine.[2]
Na tribini "Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger" 6. 3. 2012 godine predstavljeno je notno izdanje Sinagogalnih napjeva natkantora Bernarda Grünera.[3]
Reference uredi
- ↑ Ognjen Kraus, 1998, str. 247
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Tamara Jurkić Sviben (13. 10. 2011). Sinagogalni napjevi nadkantora Bernarda Grünera. Muzički informativni centar. Preuzeto 1. 5. 2014
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Tamara Jurkić Sviben; Objavljeni Sinagogalni napjevi natkantora Grünera; stranica 26, 27; broj 124, ožujak / travanj 2012.
- ↑ Vladimir Horvat (29. 1. 2012). Kako je nadbiskup Stepinac spašavao Židove. Glas Koncila. Preuzeto 1. 5. 2014
Literatura uredi
- Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
- Ivan Živanović, Davor Merkaš (2011). Sinagogalni napjevi, Bernard Grüner (na Hrvatski, Hebrejski), Zagreb: Udruga za proučavanje i promicanje kulturne baštine "Tamar". 979-0-706701-98-1.