Bernard Grüner

Bernard Grüner (Sieniawa, Austro-Ugarska Monarhija, 14. 5. 1888 - Zagreb, 21. 2. 1955), jugoslavenski kompozitor i natkantor Zagrebačke sinagoge.

Bernard Grüner
RođenjeBernard Gruener
(1888-05-14)14. 5. 1888.
Sieniawa, Austro-Ugarska Monarhija
Smrt21. 2. 1955. (dob: 66)
Zagreb, FNR Jugoslavija
PočivališteMirogoj, Zagreb
NacionalnostJugoslaven
Ostala imenaDov Ben Jakov
EtnicitetŽidov[1]
DržavljanstvoFNR Jugoslavija
Zanimanjekompozitor, natkantor
DjecaTeodor Grüner

Biografija uredi

Bernard Grüner je rođen u poljskom gradu Sieniawi 14. 5. 1988 godine za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Osnovnu i trogodišnju ekonomsku školu, te ješivu završio je u Budimpešti. U gradu Szatmaru, na sjeverozapadu Rumunjske, stekao je svjedodžbu ortodoksnog rabina. Bernard je još kao devetogodišnjak bio poznat dječji pjevač u budimpeštanskim židovskim krugovima. Budimpeštanska opera je stipendirala Bernardu studij pjevanja, no zbog Prvog svjetskog rata nikada ga nije završio. Prvu službu nadkantora vršio je 1913 godine u slovačkom gradu Njitri.[2] Od samoga početka svog djelovanja u službi natkantora, Bernard je zapisivao napjeve koji su korišteni u sinagogalnim službama.[3] Od 1918 službovao je kao natkantor centralne židovske općine u Budimpešti u sinagogi Dohany. Od 1923 do 1929 vrši je službu natkantora u mađarskom Stolnom Biogradu. Bernard je u Zagreb došao 1929 godine gdje je dobio službu natkantor Zagrebačke sinagoge. Na toj poziciji je ostao do svoje smrti.[2] Bernard je objedinio sinagonalne napjeve u pet rukopisnih knjiga koje se čuvaju u obiteljskoj ostavštini kod njegovog sina, dr. Teodora Grünera u Zagrebu.[2] U njima je više od 500 napjeva za sinagogalne službe prigdom raznih židovskih blagdana.[3] Skladao je više od 70 napjeva, te se služio napjevima reformiranog židovskog bogoslužja koje je nastalo u Njemačkoj u 19 stoljeću.[2][3] Bernard je zaslužan za spašavanje svitaka Tore kao i, uz profesora i orguljaša Franju Lučića, orgulja prilikom rušenja Zagrebačke sinagoge u Praškoj ulici, 1941 godine tokom Drugog svjetskog rata.[2] Bernarda su vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH) zatvorile u ustaški zatvor na Savskoj cesti. Spašen je od izvjesne deportacije u koncentracijski logor zahvaljujući zagrebačkom nadbiskupu Aloziju Stepincu.[4] Bernard Grüner umro je u Zagrebu 1955 godine.[2]

Na tribini "Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger" 6. 3. 2012 godine predstavljeno je notno izdanje Sinagogalnih napjeva natkantora Bernarda Grünera.[3]

Reference uredi

  1. Ognjen Kraus, 1998, str. 247
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Tamara Jurkić Sviben (13. 10. 2011). Sinagogalni napjevi nadkantora Bernarda Grünera. Muzički informativni centar. Preuzeto 1. 5. 2014
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Tamara Jurkić Sviben; Objavljeni Sinagogalni napjevi natkantora Grünera; stranica 26, 27; broj 124, ožujak / travanj 2012.
  4. Vladimir Horvat (29. 1. 2012). Kako je nadbiskup Stepinac spašavao Židove. Glas Koncila. Preuzeto 1. 5. 2014

Literatura uredi

  • Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj, Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
  • Ivan Živanović, Davor Merkaš (2011). Sinagogalni napjevi, Bernard Grüner (na Hrvatski, Hebrejski), Zagreb: Udruga za proučavanje i promicanje kulturne baštine "Tamar". 979-0-706701-98-1.