Otvori glavni meni

Berislav Klobučar (Zagreb, 28. kolovoza 1924.Beč, 13. lipnja 2014.) bio je hrvatski dirigent koji je umjetničku karijeru započeo u rodnome gradu, a veliki međunarodni ugled stekao kao dugogodišnji stalni dirigent Bečke državne opere. Tijekom iznimno uspješne karijere, maestro Klobučar je na repertoaru imao više od 115 opera, a jednako je uspješno dirigirao mnogobrojne koncerte i baletne predstave. Surađivao je s mnogim uglednim solistima i najpoznatijim svjetskim orkestrima. Osobito su zapažene bile njegove interpretacije djela Beethovena, Wagnera, Richarda Straussa, Puccinija, Verdija, Berga, Hindemitha, Milhauda, Franka Martina, te djela slavenskih skladatelja. Stariji je brat skladatelja i orguljaša Anđelka Klobučara.

Berislav Klobučar
Generalne informacije
Rođenje 28. kolovoza 1924.
Zagreb, Hrvatska
Smrt 13. lipnja 2014.
Beč, Austrija
Zanimanje dirigent
Žanr(ovi) ozbiljna glazba
Djelatni period 1943.2004.
Nagrade
Zlatna medalja grada Beča
Križ časti za znanost i umjetnost Republike Austrije
Švedski Kraljevski orden
Orden polarne zvijezde Kraljevine Švedske
Nagrada Lovro pl. Matačić
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Veliko srebrno odličje za zasluge Republike Austrije

ŽivotopisUredi

Berislav Klobučar je dirigiranje učio kod Lovre Matačića u Zagrebu (1940.-1943.) i tijekom dva ratna ljeta kod Clemensa Kraussa u Salzburgu. Kao dirigent je 1943. debitirao u zagrebačkoj Operi, u kojoj je vrlo uspješno djelovao do 1951. Potom je zbog političko-obiteljskih razloga napustio domovinu[1] i otišao u Beč, gdje je u svibnju 1952. na preporuku Dragice Martinis debitirao i u Bečkoj državnoj operi[2] (ansambl Bečke državne opere svoje je predstave tada održavao u zgradi kazališta Theater an der Wien, jer se zgrada Državne opere još obnavljala). Tijekom četiri desetljeća umjetničke odanosti toj opernoj kući, Klobučar je u Beču dirigirao 53 opere u čak 1.133 izvedbe: svoju posljednju opernu predstavu – Turandot Giacoma Puccinija – u matičnoj je kući dirigirao 28. lipnja 1993.[3]

Pored dužnosti stalnog dirigenta u Bečkoj državnoj operi, koju je obnašao sve do umirovljenja 1993. godine, Berislav Klobučar je djelovao i kao generalni glazbeni direktor Štajerske (njem. Generalmusikdirektor für Steiermark), odnosno šef-dirigent Opere i Simfonijskoga orkestra u Grazu (1960.-1971.). Bio je još i šef-dirigent Kraljevske opere u Stockholmu (1972.-1981.), te ravnatelj Opere i Filharmonije u Nici (1982.-1988.).[3]

Na Svečanim igrama u Bayreuthu prvi je put nastupio 1964. ravnajući izvedbom tetralogije Prsten Nibelunga Richarda Wagnera,[4] a poslije i na festivalima u Salzburgu i Bregenzu. S vremenom se profilirao kao pouzdan tumač Wagnerovih opera, pa je tako jednom prigodom 1968. u njujorškoj operi Metropolitan zamijenio i slavnoga Herberta von Karajana,[5] koji ga je iznimno cijenio.[2] Potom su uslijedili nastupi u opernim kućama u San Franciscu, Chicagu, Dallasu, New Orleansu, Torontu, Buenos Airesu i Tokiju. Gostovao je i nastupao u najpoznatijim svjetskim i europskim koncertnim dvoranama, te ravnao mnogim uglednim svjetskim orkestrima, primjerice Bečkim i Berlinskim filharmoničarima, Bečkim i Berlinskim simfoničarima, Orkestrom radija i Filharmonijom iz Stockholma, Simfonijskim orkestrom iz Göteborga, Simfonijskim orkestrom NHK iz Tokija, Novom tokijskom filharmonijom.[5] Poslije pune 53 godine izbivanja iz Hrvatske, maestro Klobučar je 2004. ponovno nastupio i u rodnom Zagrebu: 14. veljače sa solistima, zborom i Hrvatskim komornim orkestrom u zagrebačkoj Katedrali i zatim, u jesen, sa Zagrebačkom filharmonijom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.[2]

U Beču, New Yorku i Stockholmu često je surađivao s Birgit Nilsson, jednom od najpoznatijih sopranistica druge polovice 20. stoljeća, koja ga je osobito cijenila zbog njegova iznimnog osjećaja za pjevačku frazu i interpretaciju.[2] No i mnogi su ga drugi slavni operni pjevači – primjerice Plácido Domingo, čijim je debijem Klobučar ravnao 1967. u Bečkoj državnoj operi – također poštovali baš zbog tog talenta i njegove iskrene odanosti glazbi.[3] U prilog tome i danas svjedoče mnogobrojne snimke opernih izvedba s uglednim i svjetski poznatim solistima i orkestrima.[6][7]

Berislav Klobučar bio je član Švedske kraljevske glazbene akademije (šved. Kungliga Musikaliska Akademien)[8] te počasni član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika[9] i od 1992. Bečke državne opere.[10] Od 2006. bio je dopisni član Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[11]

SvjedočanstvaUredi

Hrvatski muzikolog i leksikograf Krešimir Kovačević u biografskom je članku u Muzičkoj enciklopediji o Berislavu Klobučaru zapisao: »Klobučar je jedan od najistaknutijih dirigenata svoje generacije, a interpretacije mu se odlikuju stilskom vjernošću i sugestivnom izražajnošću.«[12]

U povodu smrti maestra Berislava Klobučara, aktualni je ravnatelj Bečke državne opere Dominique Meyer izjavio: »Berislav Klobučar bio je maestro u najboljem smislu te riječi, pouzdani pratitelj mnogih opernih pjevača, te glazbenik velikoga znanja i iskustva koji je tim svojim kvalitetama desetljećima obogaćivao kulturni život Bečke državne opere.«[3]

Birgit Nilsson, slavna švedska sopranistica, u svojim je memoarima zapisala: » ... izvrstan dirigent ogromnoga znanja i repertoara, ali i osobito pouzdan suradnik svakog pjevača. (...) Preporučila sam ga za moju prvu Elektru i bila presretna kad smo ga uspjeli angažirati u Stockoholmu. Iako je od tada prošlo već 30 godina, Klobučar je svakim svojim gostovanjem u Stockholmu uvijek – na sebi svojstven način – znao očarati sve pjevače i svirače, ali jednako tako i publiku[13]

U poznatom njemačkom mjesečniku opernwelt (hrv. Svijet opere) mađarski je muzikolog i glazbeni publicist Imre Fábián o Berislavu Klobučaru svojedobno napisao: »On je majstor stare škole s opernim iskustvom kakvo danas posjeduju tek neki od njegovih kolega, samozatajan i ozbiljan glazbenik, kojemu je kvaliteta vlastitih postignuća uvijek važnija od medijskoga publiciteta i karijerizma.«[14] I još jednom prigodom: »Zapanjujuće poznavanje partiture i s tim povezane analize, temelj su Klobučarovih interpretacija. One vode k ostvarenju tog unutarnjeg mira, sigurnosti i koncentracije, pomoću kojih se zatim očituju sve mijene i napetosti kakve glazbene dramaturgije. (...) Neumorno tragajući za tajnama djela velikih majstora, Klobučar uvijek ostaje skroman umjetnik koji vjerno služi skladateljima i njihovim djelima.«[15]

Nagrade i odlikovanjaUredi

LiteraturaUredi

IzvoriUredi

  1. Glas Koncila.hr – Đurđica Lieb: »Hrvatska glasna šutnja«, pristupljeno 16. lipnja 2014.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Jutarnji.hr – Branimir Pofuk: »Klobučar: Zaboravljeni nasljednik Lovre von Matačića«, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Wiener Staatsoper.at – Die Wiener Staatsoper trauert um den Dirigenten Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  4. Bayreuther Festspiele: Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 Fond Lovro & Lilly Matačić: Žiri i odbori – Mo Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  6. Operadis Opera Discography – Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  7. allmusic.com – Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  8. Kungl. Musikaliska Akademien: Ledamöter, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  9. HDGU: Počasni članovi, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  10. Wiener Staatsoper.at – Die Wiener Staatsoper trauert um den Dirigenten Berislav Klobučar, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  11. HAZU – Preminuli članovi Akademije: Klobučar, Berislav, pristupljeno 20. lipnja 2014.
  12. K. Kovačević: »KLOBUČAR, Berislav« , u: Muzička enciklopedija JLZ-a, sv. 2, str. 338.
  13. ORF.at – Gottfried Cervenka: »Hausdirigent mit Starqualitäten. Ein Mann für alle Fälle«, pristupljeno 21. lipnja 2014.
  14. ORF.at – Gottfried Cervenka: »Hausdirigent mit Starqualitäten. Meister alter Schule«, pristupljeno 21. lipnja 2014.
  15. ORF.at – Gottfried Cervenka: »Hausdirigent mit Starqualitäten. Diener der Kunst«, pristupljeno 21. lipnja 2014.
  16. HDGU: Nagrada za životno djelo »Lovro pl. Matačić«, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  17. Jutarnji.hr – Odlikovani reformatori iz CK SKH: »Više se na taj dio povijesti neće gledati crno-bijelo«, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  18. Culture.net – Dirigent Berislav Klobučar dobio visoko austrijsko odličje, pristupljeno 15. lipnja 2014.

Vanjske povezniceUredi