Benzopiran je policiklično organsko jedinjenje formirano spajanjem benzenovog prstena sa heterocikličnim piranskim prstenom.[2][3][4][5] Po IUPAC nomenklaturi on se naziva hromen. Postoje dva izomera benzopirana u zavisnosti od orijentacije fuzije dva prstena: 1-benzopiran (hromen) i 2-benzopiran (izohromen).

Benzopiran
Identifikacija
ChemSpider[1] 10651828 DaY
Svojstva
Molekulska formula C9H7O
Molarna masa 131.15 g mol−1



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Posledica prisustva jednog nesparenog elektrona je da je benzopiran paramagnetičan. Nespareni elektron je delokalizovan preko celog benzopiranskog molekula, tako da je manje reaktivan nego što bi se inače očekivalo. Sličan primer je ciklopentadienil. Benzopiran se obično sreće u redukovanom stanju, u kom je parcijalno zasićen. To redukovano jedinjenje ima četiri strukturna izomera od zavisnosti od položaja vodoničnog napada:

2H-hromen
4H-hromen
5H-hromen
7H-hromen
8aH-hromen

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  2. Clayden Jonathan, Nick Greeves, Stuart Warren, Peter Wothers (2001). Organic chemistry. Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press. ISBN 0-19-850346-6. 
  3. McMurry John E. (1992). Fundamentals of Organic Chemistry (3rd izd.). Belmont: Wadsworth. ISBN 0-534-16218-5. 
  4. Morrison Robert Thornton, Boyd Robert Neilson (2006). Organic chemistry. Engelwood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 8120307658. 
  5. Katritzky A.R., Pozharskii A.F. (2000). Handbook of Heterocyclic Chemistry. Academic Press. ISBN 0080429882. 

Spoljašnje veze uredi