Beetlejuice američka je horor filmska komedija iz 1988. koju je režirao Tim Burton prema scenariju koji su napisali Michael McDowell i Warren Skaaren. Radnja se odvija oko nedavno umrlog bračnog para (Alec Baldwin i Geena Davis) koji kao duhovi žele otjerati novu familiju koja se doselila u njihovu kuću (Catherine O'Hara, Jeffrey Jones i Winona Ryder), te zbog toga zatraže pomoć raskalašenog i divljeg duha zvanog Beetlejuice (Michael Keaton), ali ubrzo požale zbog toga zbog njegovog zlokobnog ponašanja.

Beetlejuice
Poster filma
RežijaTim Burton
ProducentLarry Wilson
Michael Bender
Richard Hashimoto
ScenarioMichael McDowell
Warren Skaaren
sinopsis: Michael McDowell
Larry Wilson
UlogeAlec Baldwin
Geena Davis
Michael Keaton
Winona Ryder
Jeffrey Jones
MuzikaDanny Elfman
FotografijaThomas E. Ackerman
MontažaJane Kurson
StudioThe Geffen Film Company
DistribucijaWarner Bros.
Datum(i) premijere30. III 1988.
Trajanje92 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet15.000.000 $
Beetlejuice na Internet Movie Database

Nakon uspjeha dugometražnog prvijenca Pee-weejeva velika avantura, Burton je dobio nekoliko scenarija ali ih je sve odbijao zbog manjka mašte i originalnosti. Kada je dobio scenarij za Beetlejuice, zaključio je da će to biti njegov drugi dugometražni film, iako su Larry Wilson i Warren Skaaren pozvani da poboljšaju priču. O'Hara je prva potpisala ugovor za nastup u filmu, dok su drugi glumci dugo vremena razmišljali da prihvate uloge jer nisu znali što da misle o čudnoj priči.[1] Zbog svoje bizarnosti, morbidnih i grotesknih šala, Beetlejuice je zatekao američku publiku, ali je s vremenom stekao kultni status te je u historijskom smislu uvelike odredio daljnji Burtonov mračni režiserski stil.

Beetlejuice je jedan od najpoznatijih likova u karijeri Michaela Keatona. Iako je Burton htio da ga igra Sammy Davis, Jr., producent David Geffen je predložio Keatona, te je Burton to i prihvatio kada je pogledao neke njegove humoristične emisije.[2] Izvedba pjesme Day-O (The Banana Boat Song) bila je jedna od najpopularnijih u filmu. Beetlejuice je bio komercijalni uspjeh - zaradio je 73,7 miliona $ čime je bio 10. najkomercijalniji film u američkim kinima[3] - te je nominiran za nekoliko nagrada. 1990. snimljena je i istoimena TV serija, dok je Burton u nekoliko navrata naveo da bi rado snimio i nastavak, ali se to do danas nije dogodilo.

Radnja uredi

Mladi bračni par Barbara i Adam Maitland uživaju u svojoj kući u ruralnom krajoliku Nove Engleske. Međutim, dok su se vozili u autu, skrenuli su kako ne bi pregazili psa, te su doživjeli nesreću kada im se auto srušio sa mosta u rijeku. Barbara i Adam se vrata natrag u kuću, ali saznaju da su umrli i sada duhovi kada naiđu na knjigu Priručnik za nedavno preminule. Takođe, ne mogu napustiti sopstvenu kuću, inače se nađu u pijeskovitom krajoliku na kojem prebivaju ogromni pješčani crvi. Međutim, njihova kuća je prodana i nju se doseljava umišljena nova familija Deetz iz New Yorka, koja se sastoji od oca Charlesa, majke Delije i gotičke kćeri Lydije. Kada novi dizajner otho objavi da će transformisati kuću u neku vrstu moderne umjetnosti, Adam i Barbara odluče se riješiti obitelji Deetz. Zatraže pomoć posthumne zaposlenice Juno, ali im ona saopšti da moraju ostati u kući 125 godina. Adam i Barbara odluče prestrašiti familiju Deetz, ali su im pokušpaju neučinkoviti.

Iako su kao duhovi nevidljivi, Lydia iz može vidjeti te se sprijatelji s njima. Kako bi uspjeli u naumu, Barbara i Adam kontaktiraju neuglednog i raskalašenog duha Bubimira koji se amaterski bavi "bio egzorczimom" te koji se može sazvati ili otjerati kada se tri puta naglas izgovori njegovo ime. On im obeća da će otjerati Deetove te se počnu događati morbidni, paranormalni događaji u kući, iako familija Deetz i dalje ostaje. Charles čak savjetuje šefu da ukletu kuću pretvore u turističku atrakciju. Uz pomoć priručnika, Otho izvede seansu u kojoj pozove Adama i Barbaru ispred ukućana, ali par počne brzo stariti i raspadati se. Lydia pozove Bubimira kako bi mogao da interveniše, ali ovaj umjesto toga samo pokrene veći haos te odluči nasilu oženiti se za Lydiju. Adam i Barbara i sami odluče da intervenišu, te ogromni pješčani crv pojede Bubimira. Familije Deetz i Maitland odluče živjeti u miru u kući, dok je Bubimir poslan da čeka u ogromnom redu na recepciji, gdje mu ljutiti doktor smanji glavu.

Glavne uloge uredi

Nagrade uredi

Bubimir je osvojio Oscara za najbolju šminku.

BAFTA je nominirala film u dvije kategorije: najbolja šminka i specijalni efekti.

Nagrada Saturn je Bubimira nagradila u dvije kategorije: najbolji horor film i šminka. Nominiran je u još pet kategorija: najbolji režiser (Burton), scenario (McDowell i Skaaren), sporedni glumac (Keaton), glazba i specijalni efekti.

Američki filmski institut je Bubimira stavio na 88. mjesto na listu 100 godina AFI-ja... 100 smehova.[4]

Kritike uredi

Bubimirov početak započne tako šarmantno da to više nikada ne ponovi. Film je jedan cijeli antiklimaks jednom kada shvatimo da će se raditi samo o spravama, a ne o likovima... Priča postaje sitcom kojeg održavaju razni specijalni efekti i bizarni dizajni, dok je nadahnuće nestalo... Izgled filma se može opisati kao nadrealni crtić. Ali filmska dramaturgija nije niti upola toliko originalna. Dio problema je Keaton kao egzorcist ljudi. Gotovo neprepoznatljiv iza kilograma šminke, on skače okolo i glumi Bubimira kao zločestog i oslobođenog napasnika. Ali njegove scene se ne uklapaju sa drugim sekvencama, i njegov nastup je uglavnom smetnja. Takođe je šteta što Baldwin i Davis, kao duhovi, provode većinu vremena smještanjem smisalica Jonesu i O'Hari te pridobivanju simpatija njihove kćeri; bilo bi puno interesantnije da su sačuvali svoj slatki romanticizam iz uvoda i smanjili slapstick.

Izvori uredi

  1. Salisbury & Burton 2006, str. 58–60
  2. Salisbury & Burton 2006, str. 55–7
  3. „Beetlejuice”. Box Office Mojo. 
  4. BBC News (9.8. 2001). „Comedy's Top 100 Films”. bbc.co.uk. 
  5. Roger Ebert (30.3. 1988). „Beetlejuice (1988)”. rogerebert.com. 
Literatura

Eksterni linkovi uredi