Barun razbojnik

Barun razbojnik (njemački:Raubritter) bio je naziv za bezobzirnog i despotskog velikaša iz srednjovjekovnog razdoblja u Europi. Termin ima nešto različita značenja u pojedinim zemljama. U suvremenom američkom govoru, termin se također koristi za opisivanje beskrupuloznih industrijalaca (vidi Barun razbojnik (industrijalac)). Ponašanje baruna razbojnika među germanskim ratničkim klasam u srednjovjekovnoj Europi posredno dovela do katoličkih inovacija tzv. božjeg mira u Europi.

Njemačka uredi

Tijekom tisuću godina, od 800. do 1800 AD, cestarine su naplaćivane brodovima koji plove na rijeci Rajni kroz Europu. Tijekom tog vremena, razni feudalci, a među njima nadbiskupi a koji su imali feud od cara Svetog Rimskog Carstva, prikupljali su cestarine od prolaženja teretnih brodova kako bi podupirati svoje financije.

Samo je Sveti rimski car mogao odobriti prikupljanje takvih cestarina. Dopuštanje plemstvu i crkvi prikupljanja cestarina od velikog prometa na Rajni je izgleda bila privlačna alternativa drugim sredstvima oporezivanja i financiranja državnih funkcija.

Često su željezni lanci bili rašireni preko rijeke kako bi se spriječilo prolazak bez plaćanja cestarine. Bili izgrađivani i strateški tornjevi kako bi se to olakšalo.

Među odlukama oko upravljanja naplatom na Rajni bili su:

  • koliko naplatnih postajama imati
  • kdje graditi naplatne postaje
  • koliko visoka cestarina treba biti,
  • prednosti i mane.


Cestarine su standardizirane bilo u smislu iznosa za naplatu u novci ili "u naturi" tj. količini tereta s broda.

Nasuprot tome, ljudi koji su postali poznati kao baruni razbojnici ( Raubritter) kršili su pravila naplate bilo naplaćivanjem većih cestarina od standarda ili djelovanjem bez ovlaštenja Svetog rimskog cara uopće.

Pisci iz tog razdoblja opisivali su te postupke kao "nepravedne cestarine", a ne samo da su baruni razbojnici time kršili prava prednosti cara Svetog Rimskog Carstva, oni su također otišli izvan društvenih normi ponašanja, budući da su trgovci bili dužni i po zakonu i vjerskim običajima naplatiti "poštenu cijenu" za svoju robu.

Interregnum uredi

Tijekom razdoblja u povijesti Svetog Rimskog Carstva poznatog kao interregnum (1250.-1273.), kada nije bilo cara, broj naplatnih postaja je eksplodirao. Osim toga, baruni razbojnici baruni počeli su zasluživti svoje novo-skovani pojam opprobrium pljačkajući terete sa brodov, kradući čitave brodove, pa čak i vršeći otmice.

U odgovoru na ovo organizirano, vojno bezakonje, formirana je "Rajnska liga"( "Rheinischer Bund"). Nju je činilo plemstvo, vitezovi, i crkveni velikaši.

Službeno pokrenuta godine 1254. godine, Rajnska liga nije gubila vrijeme izbacujući razbojnike barune iz poslovanja jednostavnim sredstvima zauzimanja i uništavanja njihovih dvoraca.. U iduće tri godine, bili su usmjereni na četiri baruna razbojnik i između deset i dvanaest pljačkaških dvoraca je uništeno ili deaktivirano.

Rajnska liga nije bila uspješna samo u suzbijanju nezakonite naplate cestarine i riječnih pljačkaša. Barem jednom prigodom, oni su intervenirali kako bi spasili žrtve koje su bile otete od strane baruna od Rietberga.

Postupak pionira Rajnske Lige za rješavanje problema baruna razbojnika - da opkoli, uhvatiti i uništiti njihove dvorce - preživio je ugo nakon rapada lige zbog političke svađe tijekom izbora novog cara i vojnih preokreta protiv neobično jakih baruna razbojnika.

Kada je interregnum završio, novi car Rudolf Habsburški primijenio je lekcije naučene od strane Rajnske lige na uništenje cestovnih razbojnika kod Soonecka, paljenjem njiohvih dvoraca i vješajući ih. Iako pljačkaško barunstvo nikada nije u potpunosti prestalo, posebice tijekom Stogodišnjeg rata, nikad se nisu vratili na razinu interregunuma.

Britanski otoci uredi

Vladavine kralja Stjepana u Engleskoj (1096.-1154. AD) bila je dugo razdoblje građanskih nemira poznatih kao "Anarhija". U nedostatku jake središnje kraljevske vlasti, engleski velikaši su uzimali zakon u svoje ruke. Tako je npr. napisano u Anglo-saskim kronikama:

Kad su izdajnici vidjeli da je Stjepan bio blagi dobro raspoložen čovjek koji nije nanosio nikakvu kaznu, tada su činili svakojake strašne zločine. Oni su mu iskazivali počast i položili prisegu vjernosti, ali nisu se držali nijedne prisege. Svi su bili zakleti i njihova zakletva je bila kršena. ...Noću i danju im su držali one one koje se vjerovalo da imaju bilo kakvo bogatstvo, bilo da su bili muškarci ili žene, a kako bi dobili njihovo zlato ili srebro, trpali su u zatvor te ih mučili s neizrecivim mukama, kojima nikad mučenici nisu bili izloženi. ... Vezali prekrstio kabele cijele glave i upletena dok ne uđe u mozak. Oni ih stavljali u tamnicama sa zmijama ljuticam i tako ih uništavali. Na tisuće ih je umrlo od gladi.

Američki industrijalci uredi

U 20. stoljeću, točnije tijekom Velike depresije , američki politički i ekonomski komentator Matthew Josephson napisao je knjigu naslova Barun Taj izraz je popularizirao američki politički i ekonomski komentator Matthew Josephson tijekom Velike depresije godine 1934. u knjizi istog naslova. On pripisuje taj izraz anti-monopolskom pamfletu iz 1880-tih o željezničkim magnatima.[1] a kao opravdanje i, Josephson navodi da su američki veliki poduzetnici, kao i njihovi njemački prethodnici, zaradili ogromna bogatstva nemoralno, neetički i nepravedno.

Izvori uredi

  1. Matthew Josephson, The Robber Barons: The Great American Capitalists, 1861–1901, New York: Harcourt, Brace and Company, 1934.