Bartolomeu Dias

Bartolomeu Dias ili Diaz (Algarve, oko 1450. – negdje oko Rta dobre nade, 29. maj 1500), bio je jedan iz plejade velikih portugalskih moreplovaca i istraživača 15. vijeka.[1] Dias je bio prvi Evropljanin koji je oplovio oko Rta dobre nade 1488. i na taj način otvorio pomorski put preko Atlantika i Indijskog oceana do Indije.

Bartolomeu Dias
Informacije
Rođenje oko 1450.
Algarve, Portugal
Smrt 29. maj 1500.
oko Rta dobre nade, Južna Afrika

Biografija uredi

Gotovo se ništa ne zna o Diasovom porijeklu i mladosti. Pretpostavlja se da bi mogao biti sin jednog od kapetana Henrika Moreplovaca jer je imao suviše nizak čin da bi bio netko iz kraljevske porodice.

Plovidbe i otkrića uredi

Portugalski kralj João I povjerio je Diasu zadatak da istraži krajnji jug Afrike. U misiju su krenula tri broda. Dias je osobno zapovjedao na brodu São Cristóvão, na drugom São Pantaleão kapetan je bio João Infante, a na trećem i pomoćnom kapetan je bio njegov brat koji se zvao Pêro ili Diogo. Po kronici Joãoa de Barrosa iz 16. vijeka, oni su isplovili u augustu 1486. i njihova misija je trajala 16 mjeseci i 17 dana. Ipak, njegovi suvremenici Duarte Pacheco i Kristofor Kolumbo navode da se vratio u decembru 1488. godine, zbog čega se danas pretpostavlja da je Dias otplovio u augustu 1487. godine.[1]

Do Kitovskog zaljeva (današnji grad Walvis Bay u Namibiji) doplovili su 8. decembra i tako prešli točku do koje je doplovila predhodna ekspedicija koju je vodio Diogo Cão (došao je do ušća Konga i tamo postavio kameni orjentir). Od 6. januara 1488. digla se oluja, pa se Dias sa svojom flotilom udaljio od obale, iz straha od nasukavanja i nastavio ploviti prema jugu po otvorenom moru, bez ikakvog vizualnog kontakta sa kopnom. Kada se vrijeme smirilo Dias je krenuo nazad prema kopnu, no kopno se nije naziralo, pa je Dias nastavio ploviti prema sjeveru. Kopno su ugledali 3. februara, oplovivši tako Rt dobre nade bez da su ga vidjeli.[1]

Nakon što se oluja smirila, pristali su u zaljevu kog su nazvali Angra de São Brás (zaljev sv. Vlaha, jer je taj dan bio taj svetak) ili Kravlji zaljev (zbog domorodačkih stada koja su ugledali). Diasovi crnački prevodioci koje je vodio sa sobom nisu razumjeli govor tih domorodaca, koji su se na pojavu Portugalaca razbježali, ali su se kasnije pribrali i napali ih. Ekspedicija je otplovila dalje i zaustavila se u zaljevu Algoi. Posada nije htjela nastaviti dalje, pa se na kraju i Dias složio sa njima da se vrate kući. Složili su se da ipak zaplove dalje prema istoku za nekoliko dana i tako doplovili do rijeke koju su po kapetanu broda São Pantaleão nazvali Rio do Infante. Ta rijeka je današnja Velika riblja rijeka.[1]

Suočen s jakim morskim strujama, uvidio je da je rizično ploviti dalje, pa je okrenuo brodovlje i krenuo natrag. U maju je jasno ugledao Rt dobre nade. Po kroničaru de Barrosi on ga je nazvao Cabo das Tormentas (dosl. Olujni rt), a tek mu je portugalski kralj João I dao ime Cabo da Boa Esperança (Rt dobre nade) jer mu je to otkriće bilo dobar znak da se do Indije može doći morskim putem.[2] Međutim, po njegovom suvremeniku Duarteu Pachecu, Dias ga je sam nazvao Rtom dobre nade (Duarte se najvjerojatnije vratio sa Diasom u Portugal, pridruživši mu se na otoku Príncipe). Malo se zna o plovidbi pri povratku, osim da se njihova mala ekspedicija zaustavila na otoku Príncipeu (Sao Tome i Principe) i na liberijskoj obali gdje su izgradili trgovačku utvrdu Minu.

Smrt i nasljednici uredi

Ne zna se puno o tome kako je kralj João I primio Diasa na povratku, kao i njegovim kasnijim ekspedicijama. Samo se pretpostavlja da je možda plovio za Indiju devet godina kasnije. Pouzdano se zna da je 29. maja 1500. poginuo negdje oko Rta dobre nade, kada se njegov brod za oluje izgubio.[1] Imao je sina Antónia i unuka Paula Diasa de Novaisa koji je bio guverner Angole i 1576. osnivač São Paulo de Luanda, prvog evropskog grada u južnoj Africi.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Bartolomeu Dias (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 10. 2. 2012. 
  2. Cape of Good Hope (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 28. 1. 2012. 

Vanjske veze uredi