Otvori glavni meni

Barbara Graham (26. jun 1923 - 3. jun 1955) bila je američka prostitutka i profesionalna kriminalka, poznata po tome što je bila osuđena i pogubljena za ubistvo nakon senzacionalnog suđenja na kojoj joj je štampa dala nadimak "Bloody Babs" (Krvava Babs), i po tome što je njen slučaj poslužio kao predložak za hvaljeni hollywoodski film I Want to Live!, gdje je njen lik tumačila Susan Hayward.

Barbara Graham
Biografski podatci
Puno imeBarbara Elaine Ford
Rođenje26. jun 1923. (1923-06-26)
Oakland, Kalifornija, SAD
Smrt3. jun 1955. (dob: 31)
Zatvor San Quentin, San Quentin, Kalifornija, SAD
Karijera
Motivrazbojništvo
Optužen/iubistvo
Kaznasmrt u gasnoj komori
Statuspreminula (pogubljena)

Rodila se kao Barbara Elaine Ford u Oaklandu, kao vanbračno dijete majke-tinejdžerice, poslane u popravni dom u dobi kada je Barbara imala dvije godine. Mlada Barbara je najveći dio djetinjstva provela po domovima neznanaca, te nije imala skoro nikakvo obrazovanje. Još kao adolescentica je postala sklona antisocijalnom ponašanju, te je zbog skitnje osuđena na boravak u istom popravnom domu gdje joj je kaznu bila izdražavala majka. Nakon izlaska na slobodu 1939. godine je pokušala živjeti "normalni" život udavši se za Harryja Kielhamera, pripadnika Obalne straže kojem je rodila dvoje djece. Brak, međutim, nije bio sretan te se 1942. godine razvela od muža i počela baviti prostitucijom, uglavnom kao mušterije koristeći ljudstvo iz kalifornijskih vojnih baza koje su se proširile zbog Drugog svjetskog rata; zahvaljujući atraktivnom izgledu, jedno vrijeme je u San Franciscu radila u elitnom bordelu koji je vodila poznata madam Sally Stanford. Na karijeru joj je, međutim, počela uticati sklonost drogi i kocki, zbog koje se počela družiti s profesionalnim kriminalcima; kada je jednom od njih pred policijom dala lažni alibi, zbog krivokletstva je osuđena na dvije godine zatvora. Nakon odslužene kazne je otišla u Nevadu gdje je neko vrijeme radila kao konobarica, ali se, navodno "zbog dosade", odlučila vratiti u Kaliforniju te se na Hollywood Boulevardu baviti prostitucijom. Godine 1953. se udala za barmena Henryja Grahama kome je rodila još jedno dijete.

Graham se istovremeno družila s dvojicom profesionalnih kriminalaca - Jackom Santom i Emmetom Perkinsom. Sa potonjim je počela ljubavnu vezu; on joj je, pak, ispričao o Mabel Monohan, 64-godišnjoj udovici koja je živjela sama u Burbanku i za koju se vjerovalo da kod kuće drži veliku količinu gotovine. Santo, Perkins i Graham su je odlučili opljačkati, te su za akciju angažirali još dvojicu kriminalaca - Johna Truea i Baxtera Shortera. U martu 1953. godine je Graham, tvrdeći da je doživjela nesreću i da joj treba telefon, nagovorila Monohan da joj otvori vrata svog doma, nakon čega su je napali njeni suučesnici. Monohan je, usprkos prijetnjama, odbila predati novac i dragulje. Graham se nakon toga razbjesnila te udarila staricu pištoljem slomivši joj lubanju, a potom je ugušivši jastukom. Banda je iz kuće otišla praznih ruku, te tek na suđenju doznala da je 15.000 US$ u draguljima bilo sve vrijeme dostupno u jednom od ormara.

Policija je relativno brzo ušla u trag počiniteljima te ih sve privela. Prvi među njima, John True, je, kako bi se spasio smrtne kazne, pristao svjedočiti protiv suučesnika. Graham je, pak, prilikom istrage i na suđenju sve vrijeme tvrdila da je potpuno nedužna. Njene tvrdnje je, međutim, kompromitirao pokušaj da dobavi lažni alibi tako što je jednom svoj poznaniku ponudila 25.000 US$ u zamjenu za iskaz da je u noći ubistva bila izvan Monohanine kuće; taj je pokušaj propao kada je žena sa kojom je dijelila ćeliju, i koja je trebala služiti kao glasnik, o svemu izvijestila vlasti. Na suđenju je zajedno sa Santom, Perkinsom i Shorterom proglašena krivom i osuđena na smrt. Nakon nekoliko neuspjelih žalbi je pogubljena pri čemu su joj posljednje riječi bile "Dobri ljudi su uvijek tako sigurni da su u pravu".

Slučaj Barbare Graham je zaintrigirao hollywoodskog producenta Waltera Wangera, poznatog po liberalnim stavovima i društvenom angažiranom sadržaju svojih filmova. On je, u nastojanju da senzibilizira javnost na nepravdu i potakne ukidanje smrtne kazne, producirao film na temelju pisama koje je Graham iz ćelije smrti slala novinaru Edu Murkeyu, i u kome je Graham prikazana nedužnom, odnosno kao žrtva namještaljke. Iako je Hayward kasnije dobila Oscara za svoj prikaz, većina historičara, kao i novinara koji su pratili proces, drže da je uistinu bila kriva za zločin. Sa time se nešto kasnije u jednom intervjuu složila i sama Hayward, priznavši da je došla do takvog zaključka pripremajući se za ulogu. Godine 1983. je snimljen televizijski remake filma I Want to Live! gdje je Barbaru Graham tumačila Lindsay Wagner.

IzvoriUredi

LiteraturaUredi

Vanjske vezeUredi