Bar Kohbin ustanak
Bar Kohbin ustanak (132–136;[1] hebrejski: מרד בר כוכבא ili mered bar kokhba) je naziv za treći veliki ustanak Jevreja u protiv rimske vlasti u tadašnjoj provinciji provinciji Judeja i posljednji od jevrejsko-rimski ratova. Ime je dobio po svom pokretaču i komandantu ustaničkih snaga, Simonu bar Kohbi koji je sebe nazivao Mesijom, odnosno herojskom ličnošću koja će obnoviti Izrael.
Bar Kohbin ustanak | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Jevrejsko-rimskih ratova | |||||||||
![]() Judeja u 1. vijeku | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Rimsko Carstvo | Jevreji Judeje | ||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
Hadrijan Tineius Rufus Sextus Julius Severus Publicius Marcellus T. Haterius Nepos Q. Lollius Urbicus |
Simon Bar Kokhba Akiva ben Joseph | ||||||||
Snage | |||||||||
Legio X Fretensis Legio VI Ferrata Legio III Gallica Legio III Cyrenaica Legio XXII Deiotariana Legio X Gemina ukupno angažirani kontinegnti 12 različitih legija; 60.000-120.000 |
300.000 jevrejskih vojnika+100.000 milicije | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
ogromni, Legio XXII Deiotariana uništena (po Kasiju Dionu). | 580.000 Jevreja ubijeno (ogromni gubici među civilima), 50 utvrđenih gradova i 985 sela razoreno (po Kasiju Dionu). |
Naziv uredi
Ustanak je također poznat pod nazivima Drugi jevrejsko-rimski rat i Drugi jevrejski ustanak, odnosno Treći jevrejsko-rimski rat i Treći jevrejski ustanak (ako se među jevrejsko-rimske ratove kao drugi računa Kitosov rat 115 - 117).
Tok ustanka uredi
Ustanici su nakratko imali uspjeha, te uspostavili nezavisnu jevrejsku državu Izrael na dijelovima Judeje. logor. Po predanju, Bar Kohba je kažnjavao hrišćane jer ga nisu priznavali za mesiju.[2] Nakon samo dvije godine je ogromna rimska vojska uspjela ugušiti ustanak i ponovno uspostaviti rimsku vlast.[3] Oko 135. godine, kada su Rimljani zauzeli grad Befer, Bar Kohba je ubijen a njegova glava je preneta u rimski logor.[2] Nakon toga su Rimljani zabranili Jevrejima da se vraćaju u Jeruzalem, osim za svetkovina Tiša beava.
Tako zapusteše jevrejski gradovi. Niko od starih žitelja ne ostade, a na njihovo mesto dođoše strani narodi. Tu je zatim podignut rimski grad sa drugim imenom; njega su zvali Elija u čast imperatora Elija Adrijana.[2]
– Eusebije
Razaranja su bila stravična. Po rečima Diona Kasija (69, 14) onda je stradalo do 580 hiljada Jevreja, koji su uhvaćeni sa oružjem u ruci, osim onih koje je pomorila glad i bolest. Srušeno je 50 gradova i 985 jevrejskih sela.[2]
Posljedice uredi
Rat i njegove posljedice, uključujući odbijanje jevrejskih kršćana da prihvate Bar Kohbu kao Mesiju, je imao značajnu ulogu u izdavajanju kršćanstva kao religije bitno različite od judaizma. Nakon rata, episkopi Jerusalima više nisu poticali "od onih iz obrezanja", tj. od judeohrišćana.[2] Starešine Crkve koje su posle razaranja Jerusalima nosili zvanje episkopa tog grada ali tamo nisu živeli nego u Peli.[2]
Veze uredi
Izvori uredi
- ↑ za godinu 136 v. W. Eck, ' The Bar Kokhba Revolt: The Roman Point of View', pp. 87-88.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Eusebije, Istorija crkve (scribd)
- ↑ Israel Tour Day: "Tour 3 Arhivirano 2011-06-16 na Wayback Machine-u." pristup 3. IX 2010.