Bantu jezici (odnosno uži bantu jezici) predstavljaju grupu koja pripada nigersko-kongoanskoj porodici. Ova grupa se nalazi duboko u genealološkom stablu bantoidske grupe, koja je, pak, duboko u nigersko-kongoanskom stablu. Prema nekim procjenama, ima oko 513 jezika u Bantu grupi, 681 jezika u bantoidskoj te 1.514 in u nigersko-kongoanskoj grupi.[1] Bantu jezici se danas uglavnom govore istočno i južno od suvremene Nigerije tj. u oblastima koja su se nekada zvale centralna, istočna i južna Afrika. Neki od tih "Bantu" dijelova Afrike također imaju jezike izvan nigersko-kongoanske porodice (v. karta).

Karta koja pokazuje približnu rasprostranjenost bantu jezika u odnosu na druge nigersko-kongoanske jezike.
Bantu
Geografska
distribucija:
Subsaharska Afrika, uglavnom Južna hemisfera -
Genetska
klasifikacija
:
Niger-Congo
 Atlantsko-kongoanski
  Benue-kongoanski jezici
   Bantoidski jezici
    Južni bantoidski jezici
     Bantu
Podjele:
ISO 639-2: bnt

Riječ Bantu je prvi koristio Wilhelm Heinrich Immanuel Bleek (1827-1875) s time da je označavala 'narod', a što se reflektira u mnogim jezicima grupa. Zajednička karakteristika Bantu jezika je da koriste korijene kao -ntu ili -tu za 'osobu', a prefiks za narode je u mnogim jezicima ba-, a što zajedno daje ba-ntu "narod". Bleek, a kasnije Carl Meinhof, su vršili komparativne studije gramatika Bantu jezika.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. „Ethnologue report for Bantoid”. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-01. Pristupljeno 2008-10-08. 

Vanjske veze uredi