Banderola (od talijanske riječi banderuola - zastavica) je naziv za traku koja se pojavljuje u slikarstvu, kiparstvu, tapiseriji i grafici, a na kojoj se nalazi neki natpis koji donosi objašnjenje o prilazu ili liku uz koji se nalazi.[1]

Izrazito duga banderola, Majstor kućne knjige: Par ljubavnika, između 1480. i 1490., dvorac - muzej Friedenstein, Njemačka
Banderola, Bernhard Strigel: Navještenje svetoj Ani (detalj), između 1505.-1510., Madrid, Zbirka Thyssen-Bornemisza

Banderola se prvi puta se javlja u kasnom srednjem vijeku,[2] a u heraldici se često koristi i danas.

Izvori uredi

  1. ELU 1959.
  2. Damjanov / Radulić 1967

Literatura uredi

  • Damjanov / Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Banderola, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 31.
  • ELU 1959 - Banderola, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 1, Zagreb, 1959., str. 226.-227.