Ban Stjepan
Ban Stjepan je treći poznati vladar samostalne bosanske države. Bio je sin bana Kulina i, najvjerovatnije, njegove supruge, banice Vojslave. Aktivno je učestvovao u događanjima vezanim za papinu istragu religije Kulina i Vojslave.[1] U Bosni je Crkva bosanska toliko ojačala da je papa Grgur IX(1227.-1241.) odlučio ovaj put stvarno pokrenuti križarski rat kako bi konačno iskorjenio Crkvu. U okviru tog plana pokrenuo je vrlo živu diplomatsku aktivnost. Za sve to vrijeme o banu Stjepanu nema nigdje nikakvih pomena, a ni Vatikan ga ne spominje.
Po svemu sudeći bio je gorljivi katolik i zbog toga se u Bosni se njegova riječ nije mnogo slušala. Pred kraj njegove vladavine u Bosnu dolazi inkvizicija i u Vitezu u trajanju od desetak godina spaljuje nekoliko desetina heretika. To je dovelo do toga da bude u Bosni omrznut i da 1232. (ili dvije do tri godine kasnije) bude svrgnut s vlasti.
Stjepan i njegova supruga, banica Ancila, imali su sina, usorskog kneza Sebislava.[1][2]
| Prethodnik: Kulin ban |
Banovi Bosne 1204 - 1232. |
Nasljednik: ban Matej Ninoslav |
Povezano uredi
Reference uredi
- ↑ 1,0 1,1 Enver Imamović: Korijeni Bosne i bosanstva: izbor novinskih članaka, predavanja sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova i posebnih priloga, Međunarodni centar za mir, 1995.
- ↑ Dominik Mandić: Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića: Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.