Kulin

(Preusmjereno sa stranice Ban Kulin)

Kulin ban je bio bosanski ban koji je vladao Bosnom najkasnije od 1180. do 1204. godine. Postoji i mišljenje da je vladao od 1167. Poznat je po svojoj povelji.

Kulin
Ban Bosne
Vladavina1167. ili 1180 - 1204
PrethodnikManuel I Komnen
Nasljednikban Stjepan
Porijeklo i porodica
Supružnikbanica Vojslava
Djecaban Stjepan
nepoznati sin
DinastijaKulinići
Otacban Borić ?
MajkaLavica Vukimirović?
Rođenjeoko 1145.
Slavonija
Smrt1204.
nepoznato
Povelja Kulina Bana iz 1189.
Ploča Kulina bana nađena kod Visokog

Vladavina

uredi

Vladavinu je započeo kao vazal bizantijskog cara, a zatim kao vazal ugarskog kralja. S izuzetkom jednog vojnog pohoda, koji je protiv Bizantije vodio 1183. godine, Bosna je njegovu vladavinu provela u miru i značajno ekonomski napredovala.

Zetski knez Vukan Nemanjić je 1199. godine Kulina prijavio papi Inocentu III jer su Kulin, njegova supruga, sestra i mnoga rodbina, zajedno s "oko deset hiljada podanika", bili odani Crkvi bosanskoj, herezi koja se širila kroz zemlju ugarskog kralja (Bosnu). Također ga je optužio da je falsificirao pismo kojim papa odobrava Crkvu bosansku, te da je pružio azil "katarima i patarenima", koje je iz Splita i Trogira protjerao splitski nadbiskup Bernard.[1] Papa je preko ugarskog kralja Emerika na njega izvršio pritisak, pa Kulin 1203. organizira skup na Bilinom Polju gdje deklarira, pred papinim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom, dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost katoličkoj crkvi i odriče se hereze.[2] Pored političke stabilnosti, za vladavinu Kulina bana karakterističan je i privredni prosperitet srednjovjekovne Bosne što se ogleda i u razvoju rudarstva i uspostavi trgovačkih veza sa dalmatinskim gradovima, u prvom redu sa Dubrovnikom.[3] Kulinova vladavina u narodu je zapamćena kao razdoblje blagostanja. U tome leži porijeklo izreke Za Kulina bana i dobrijeh dana.

Porodica

uredi

Moguće je da je bio "ne samo nasljednik, nego možda i sin, a svakako bliski rođak" bana Borića, prvog bosanskog vladara poznatog po imenu, ali se s ovom tvrdnjom ne slažu svi.[4] Njegova sestra bila je supruga zahumskog kneza Miroslava Zavidovića.[2]

Njegova supruga bila je banica Vojslava, a sin ban Stjepan.[5][6]

Iz njegovog vremena sačuvan je prvi pismeni dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika. Radi se o Povelji Kulina bana, napisanoj 29. augusta 1189.

...Ja, ban bosanski Kulin, obećavam tebi, kneže Krvašu, i svim građanima Dubrovčanima pravi Vam prijatelj biti od sada i dovijeka.

I pravicu držati s Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svim Dubrovčanima koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon, neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i ovo sveto Evanđelje...

Ova povelja poznata je kao rodni list bosanske državnosti. U njoj se navodi da Bosna ima svoga vladara, prijestolje, odnosno svoju vlast, i da je uređena zemlja.

Povezano

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi
  • Ćorović, Vladimir (1940). Historija Bosne. Beograd. 
  • Klaić, Nada (1994). Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g.. Zagreb. 


Prethodnik:
Manuel I Komnen i ban Borić
Ban Bosne
1180-1204
Nasljednik:
Stjepan