Bakterijska konjugacija

Bakterijska konjugacija je transfer genetičkog materijala između bakterijskih ćelija putem direktnog međućelijskog kontakta ili veze slične mostu između dve ćelije.[1] Otkrili su je 1946. Džošua Lederberg i Edvard Tatum.[2] Konjugacije je mehanizam horizontalnog transfera gena kao što su i transformacija i transdukcija, mada se ta dva mehanizma ne odvijaju putem međućelijskog kontakta.[3]

Bakterijska konjugacija se često smatra bakterijskim ekvivalentom seksualne reprodukcije ili parenja pošto obuhvata razmenu genetičkog materijala. Tokom konjugacije ćelija donora daje konjugativni ili mobilni genetički element koji je često plazmid ili transpozon.[4][5] Većina konjugativnih plazmida imaju sisteme koji osiguravaju da ćelija primaoca već ne sadrži slični element.

Prenesena genetička informacija je obično korisna za primaoca. Beneficije mogu uključivati otpornost na antibiotike, toleranciju na ksenobiotike ili sposobnost korišćenja novih metabolita.[6]

Reference uredi

  1. Holmes RK, Jobling MG (1996). Genetics: Conjugation. in: Baron's Medical Microbiology (Baron S et al., eds.) (4th izd.). Univ of Texas Medical Branch. ISBN 0-9631172-1-1. 
  2. Lederberg J, Tatum EL (1946). „Gene recombination in E. coli”. Nature 158 (4016): 558. DOI:10.1038/158558a0. 
  3. Griffiths AJF, et al. (1999). An Introduction to genetic analysis (7th izd.). San Francisco: W.H. Freeman. ISBN 0-7167-3520-2. 
  4. Ryan KJ, Ray CG (editors) (2004). Sherris Medical Microbiology (4th izd.). McGraw Hill. str. 60–4. ISBN 0-8385-8529-9. 
  5. Russi et al. (2008). „Molecular Machinery for DNA Translocation in Bacterial Conjugation”. Plasmids: Current Research and Future Trends. Caister Academic Press. ISBN 978-1-904455-35-6. 
  6. Holmes RK, Jobling MG (1996). Genetics: Exchange of Genetic Information. in: Baron's Medical Microbiology (Baron S et al., eds.) (4th izd.). Univ of Texas Medical Branch. ISBN 0-9631172-1-1. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi