Béla Bartók
Béla Viktor János Bartók (mađ. Bartók Béla, Nagyszentmiklós, 25. ožujka 1881. - New York, 26. rujna 1945.), mađarski skladatelj.
Béla Bartók | |
---|---|
modernizam | |
Biografske informacije | |
Rođenje | Béla Viktor János Bartók 25. ožujka 1881. Nagyszentmiklós, Mađarska |
Smrt | 26. rujna 1945. New York, SAD |
Mladost
urediPrvu muzičku poduku iz klavira dobio je od majke, a već s deset godina prvi put je javno nastupio kao pijanista. Na Muzičkoj akademiji u Budimpešti studirao je skladanje i klavir, te se razvio u izvanrednog virtuoza na klaviru. Na koncertima je često svirao sa svojom suprugom, pijanisticom Dittom Paszthory. Prvi značajniji uspjeh doživio je izvođenjem baleta-pantomime Drveni princ, te izvedbom opere Dvorac Modrobradog.
Emigracija i djela
urediGodine 1940. emigrirao je u SAD. Uoči odlaska nastalo je djelo Divertimento. Zbog prizvuka mađarskih melodija i dirljive tuge središnjeg stavka mnogi ovo djelo smatraju Bartókovim oproštajem od domovine. Bartók je bio veliki protivnik nacizma, pa je prilikom emigracije u SAD putovao preko Sibira, kako bi izbjegao prolaz kroz nacističke zemlje.
U SAD-u mu je povjerena znanstvena obrada zbirke snimaka narodnih melodija. Skupljao je i proučavao narodnu muziku, posebno mađarsku, te zabilježio više od 10.000 izvornih narodnih melodija. Ubraja se među začetnike tzv. nove muzike 20. stoljeća.
Njegova ekspresionistička djela su u javnosti nailazila na priličan otpor. Tek je godinu dana prije Bartókove smrti izvedba Koncerta za orkestar, koju je komponovao u bolnici, postigla veliki uspjeh. Umro je u New Yorku, 26. rujna 1945. godine, a veliku svjetsku slavu njegova su djela postigla tek nakon njegove smrti.
Ostala djela su mu:
- Sonata za solo violinu;
- Treći klavirski koncert;
- Rumunjski plesovi
Zanimljivosti
urediPostoje informacije o možebitnom hrvatskom (bunjevačkom) podrijetlu Bélu Bartóka. Hrvatski korijeni, po tim tezama mu dolaze po baki, očevoj majci, rodom iz Subotice [1].
Izvori
uredi- ↑ Hrvatski glasnik br.10/2009. Arhivirano 2012-03-09 na Wayback Machine-u U čast 80. rođendana Antuna Kričkovića