Autonomni region Južni Sudan

Automoni region Južni Sudan je bila autonomna oblast i Sudanu osnovana 28. februara 1972. godine na osnovu Sporazuma u Adis Abebi, kojim je okončan Prvi sudanski građanski rat. Region je ukinut odlukom predsednika Sudana Džafara Nimejrija 5. jula 1983. godine. Prekid autonomije bio je uvod u Drugi sudanski građanski rat. Završetkom sukoba samouprava je opet uspostvaljena 2005. godine. Prestao je da postoji nakon referenduma o nezavisnosti 9. januara 2011, a zvanično od 9. jula iste godine, kada je Južni Sudan postao samostalna država.

Južni Sudan

Ovaj članak je deo serije o
Istoriji Južnog Sudana

pogledaj  razgovor  uredi

Uređenje uredi

Region Južni Sudan sastojao se iz tri regije — Ekvatorija, Gornji Nil i Bahr el Gazal. Glavni grad bio je Džuba, a površina oko 640.000 km². Većinsko stanovništvo činili su narodi Nuer, Šiluk, Dinke i Ačoli, a glavna veroispovest bila je hrišćanstvo. Autonomnom regijom upravljalo je „Visokom izvršno veće“ na čelu sa predsednikom. Prvi predsednik bio je Abel Alijer. Zakonodavna vlast bila je u rukama „Narodni regionalne skupštine“.

Predsednici izvršnog veća uredi

 
Položaj Južnog Sudana
Period predsedavanja Predsednik [1] Partija
6. april 1972. - februar 1978. Abel Alijer Južni Front
februar 1978. - 12. jul 1979. Džozef Lagu Sudanska afrička narodna unija
12. jul 1979. - 30. maj 1980. Peter Gatkut
30. maj 1980. - 5. oktobar 1981. Abel Alijer Južni Front
5. oktobar 1981 - 23. jun 1982 Džizmala Abdala Rasas Južnosudanski pokret za oslobođenje
23. jun 1982. - 5. jun 1983. Džozef Džejms Tombura Sudanska afrička narodna unija

Vidi još uredi

Izvori uredi

Vanjske veze uredi