Autožir (žiroplan, žirokopter) je vrsta vazduhoplova kod kojeg se vučna sila obezbjeđuje vučnom ili potisnom elisom, a uzgon sa obrtnim krilom (rotorom), obično bez sopstvenog pogona.

Autožir sa dvokrakim uzgonskim rotorom i trokrakom potisnom elisom.

Razvoj i upotreba uredi

 
Sijerva C-6 u muzeju.

Prvi autožir je napravio Španac Huan Sijerva (Juan de la Cierva) 1922. S njime 9. januara 1923. vrši pokusni let dužine 183 metra u blizini Madrida. Njegov autožir je imao krila i rotor kojim se nije moglo upravljati. Imao je trup sličan avionu, s vučnom elisom, a iznad trupa montiran nosač za rotor prečnika 12 metara. Mala krila su služila za smještaj kontrolnih površina, zajedno s repom.

Dalji razvoj je doveo do autožira s krilima i upravljivim rotorom. Rotor je imao pokretnu glavčinu i ovo je omogućavalo upravljanje autožira po pravcu. Ovaj tip a polijeće tako da se horizontalni rotor počne okretati pod djelovanjem vazdušne struje (od kretanja naprijed pod uticajem vučne elise). Kad se glavni rotor vrti dovoljno brzo (80-150 obrtaja u minuti), uzgon rotora je bio dovoljan da podigne autožir sa zemlje, i dalje se kretao kao i avion. Prednost je bila izuzetno mala brzina uzleta - 30-40 km/h.

Sa autožirom bolje konstrukcije po imenu C-8 Sijerva 1928. posjećuje Pariz i London. Dalji razvoj dovodi do autožira bez krila, do mogućnosti promjene koraka elise, i tako dalje. Do Drugog svjetskog rata je proizvedeno nekoliko komercijalno uspjelih tipova u raznim zemljama, a neki se koriste i u Drugom svjetskom ratu. Međutim poslije rata uglavnom se napuštaju zboj razvoja helikoptera.

Prednosti i nedostaci uredi

Prednost autožira nad avionom je mala dužina polijetanja i slijetanja, velika razlika najveće i najmanje brzine leta, sigurnost uzlijetanja. Mane su mala nosivost, slaba poprečna stabilnost, manja brzina leta, teže pilotiranje i osjetljivost rotorske konstrukcije.

U odnosu na helikopter, mana mu je što ne može da polijeće i slijeće vertikalno iz mjesta, i da lebdi u vazduhu na jednom mjestu.

Autožir je poslužio kao osnova za dalji razvoj helikoptera i konvertiplana.

Povezano uredi

Korištena literatura uredi

  • Vojna enciklopedija, Beograd, 1970., knjiga prva, strane 362-363.

Vanjske veze uredi