Australopithecus anamensis

Australopithecus anamensis (ili Praeanthropus anamensis) je vrsta iz koje ljudi vuku porijeklo i koja je živjela prije oko 4 miliona godina. Na stotine fosilnih primjeraka pronađeno je u Keniji [1][2] i Etiopiji;[3] oni predstavljaju preko 20 jedinki.

Australopithecus anamensis
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Rod: Australopithecus
Vrsta: A. anamensis
Dvojni naziv
Australopithecus anamensis
M.G. Leakey et al., 1995.

Otkriće uredi

 
Kost vrste A. anamensis u Univerzitetu u Zurichu

Prvi fosilizirani primjerak te vrste (mada u to vrijeme nije prepoznat kao takav) predstavljao je komadić ramene kosti iz pliocenskih slojeva u regiji Kanapoi kod Istočnog jezera Turkana, kojeg je 1965. pronašao istraživački tim sa Univerziteta Harvard. Taj primjerak je probno priključen rodu Australopithecus i datiran na oko 4 miliona godina starosti.

Malo je dodatnih informacija bilo otkriveno sve do 1987. godine, kada je kanadski arheolog Allan Morton (sa Terenskom školom Koobi Fora Univerziteta Harvard) otkrio djeliće primjerka koji su stršili iz znatno erodiranog brijega istočno od zaljeva Allia, blizu jezera Turkana (Kenija).

Kenijska paleoantropologinja Meave Leakey rođena u Londonu i arheolog Alan Walker 1994. su ekskavirali nalazište u zaljevu Allia i otkrili su nekoliko dodatnih fragmenata tog hominida, uključujući i potpunu donju čeljust, koja je dosta ličila na onu kod običnog čimpanze (Pan troglodytes), ali čiji su zubi imali veću sličnost sa onima kod čovjeka.

Meave Leakey i njeni kolege su 1995. godine, zamijetivši razlike između Australopithecus afarensisa i novih otkrića, iste priključili novoj vrsti, A. anamensis, čiji su naziv izveli iz turkanske riječi anam, što znači "jezero".[1] Leakey je ustvrdila da je ova vrsta bila neovisna od mnogih drugih. Ne čini se intermedijarnom vrstom bilo kojeg tipa.

Mada ekskavacioni tim nije pronašao kukove, stopala ili noge, Meave Leakey vjeruje da se Australopithecus anamensis često penjao po drveću. Ta aktivnost bila je jedan oblik ponašanja koju su rani hominini zadržali sve do pojave prvih vrsta roda Homo prije oko 2,5 miliona godina. A. anamensis dijeli mnoge osobine sa vrstom Australopithecus afarensis i mogao bi biti njegov direktni prethodnik. Fosilni ostaci vrste A. anamensis datirani su na prije između 4,2 i 3,9 miliona godina,[4] dok nedavna otkrića iz stratigrafskih sekvenci ukazuju na starost od 4,1–4,2 miliona godina.[3] Između dva vulkanska sloja pronađeni su primjerci starosti između 4,17 i 4,12 miliona godina, u isto vrijeme kada se i A. afarensis javlja u fosilnim zapisima.

Među te fosile (dvadeset sve skupa) spadaju i gornja i donja čeljust, djelići lubanje, te gornji i donji dijelovi goljenične kosti. Pored toga, gore spomenuti fragment ramene kosti, koji je pronađen na tom istom nalazištu kod Kanapoija prije nekih trideset godina, priključen je toj vrsti.

2006. je službeno obzanjeno otkriće novih ostataka vrste A. anamensis, koji su proširili njenu rasprostranjenost u sjeveroistočnu Etiopiju. Među te nove fosile spadaju i najveći hominidski očnjak ikada otkriven i najranija bedrena kost pripadnika roda Australopithecus.[3] Ostaci su pronađeni u regiji po imenu Središnji Awash, mjestu na kojem je došlo do još nekoliko modernijih otkrića u vezi s Australopithecusom; nalazi se samo desetak kilometara od mjesta otkrića vrste Ardipithecus ramidus, najmlađe vrste roda Ardipithecus. Ardipithecus je bio primitivniji hominid i smatra se da se nalazi jednu stepenicu niže na evolutivnom stablu od Australopithecusa. Ostaci A. anamensis stari su oko 4,2 miliona godina, a vrste Ar. ramidus 4,4 miliona godina, tako da je njihova međusovna razlika samo 200 000 godina, čime se je ispunjena još jedna praznina u evolutivnoj vremenskoj crti hominida prije Australopithecusa.[5]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 M. G. Leakey, C. S. Feibel, I. MacDougall & A. Walker (1995-08-17). „New four-million-year-old hominid species from Kanapoi and Allia Bay, Kenya”. Nature 376 (6541): 565–571. Bibcode 1995Natur.376..565L. DOI:10.1038/376565a0. PMID 7637803. 
  2. M. G. Leakey, C. S. Feibel, I. McDougall, C. Ward & A. Walker (1998-05-07). „New specimens and confirmation of an early age for Australopithecus anamensis”. Nature 393 (6680): 62–66. Bibcode 1998Natur.393...62L. DOI:10.1038/29972. PMID 9590689. 
  3. 3,0 3,1 3,2 T. D. White, G. WoldeGabriel, B. Asfaw, S. Ambrose, Y. Beyene, R. L. Bernor, J.-R. Boisserie, B. Currie, H. Gilbert, Y. Haile-Selassie, W. K. Hart, L. J. Hlusko, F. C. Howell, R. T. Kono, T. Lehmann, A. Louchart, C. O. Lovejoy, P. R. Renne, H. Saegusa, E. S. Vrba, H. Wesselman & G. Suwa (2006-04-13). „Asa Issie, Aramis and the origin of Australopithecus”. Nature 440 (7086): 883–889. Bibcode 2006Natur.440..883W. DOI:10.1038/nature04629. PMID 16612373. 
  4. McHenry, Henry M (2009). „Human Evolution”. u: Michael Ruse & Joseph Travis (eds). Evolution: The First Four Billion Years. str. 256–280. ISBN 978-0-674-03175-3  (see pp.263-265)
  5. Borenstein, Seth. „New Fossil Links Up Human Evolution”. The Associated Press. Pristupljeno 2006-04-13. [mrtav link]

Vanjske poveznice uredi