Aum (takođe Om), napisan u devanagariju kao , u sanskritu poznatijem kao praṇava (प्रणव, doslovno „da zvuči glasno“) ili auṃkāra (takođe kao Omkāra, ओंकार, doslovno „slog auṃ“) je mistični ili sveti slog u indijskim religijama, tj. u hinduizmu, budizmu i đainizmu.[1][2][3][4][5][6]

Devanagari Aum

Om uredi

Sanskritski pojam koji označava saglasnost (otuda analogan starogrčkoj reči "amen").[7][8][9] Izvorno aum, predstavlja niz od tri slova čiji se smisao, po redu, različito tumači:

  • kao uvažena zamena za apsolutno, relativno, i odnos među njima; za budno stanje, stanje sna, i usnulost bez snova (čitav slog označava Bramana ,,koji prebiva u srcu svega");
  • za tri božanstva hindu trojstva: Brama - onaj koji stvara, Višnu - onaj koji neguje,
  • Šiva - onaj koji razara; a takođe se odnosi i na tri sveta. Ova se reč, u spisima Isa, Mundaka,
  • Taittirija i Čandogja upanišade, koristi da označi svet u celosti kao i njegove delove; zatim, umesto prošlosti, sadašnjosti i budućnosti,
  • kao i umesto reči atman, što znači suština svih stvari. U spisu Čandogja, om znači besmrtnost, u Maitrajani "osnovni zvuk", a u spisu Katha tvrdi se da se posredstvom ove reči može doseći Braman.

Om tako prerasta u mističan i sveti slog za čitav hinduizam, i stavlja se na početak i na kraj svakog svetog napeva. Osim toga on je postao mantra, a u pisanoj formi mandala, radi upotrebe pri religioznom posredovanju i religioznom posvećenju.

Om mani padme hum uredi

Na sanskritu ("Gle, dragulj u lotosu"), od reči mani ("dragulj") i padme (,,10- tus"). Najčuvenija mantra tibetanskih molitvi, koja je s vremenom, kroz bez¬broj revolucija, potisnula konkurentske napeve. Ovaj napev je u neizmenje¬nom obliku dopro do Tibeta u 17. ili 18. veku iz indijskog tantričkog budizma. Dovođenje u vezu dragulja i lotosovog cveta upućuje na zajednicu muških i ženskih principa.

  • Središnju ulogu u tibetanskom budi¬zmu ima mantra Avolakitešvara, pod imenom Bodisatva. Ponavljanjem molitve priziva se božanstvo. Pri posvećenju, Tibetanci izgovaraju molitvu u šest delova, pri čemu odašilju svetlost kojom otklanjaju zlo i donose blaženstvo i mir, ne samo sebi, već i svim ostalim bićima.
  • Šest slogova mantre smatraju se za šest buda, šest boja i šest "carstava sve¬snih bića", u samom središtu kulta Avolakitešvara, gde se mantra izgovara šest puta na svakih 12 sati dana i noći.

Reference uredi

  1. James Lochtefeld (2002), Om, The Illustrated Encyclopedia of Hinduism, Vol. 2: N-Z, Rosen Publishing. ISBN 978-0823931804, page 482
  2. Filozofija i religija : istočna i zapadna misao : rečnik / Viljem Riz ; preveli sa engleskog Jovan Babić ... [et al.]. Beograd : Dereta, 2004 (Beograd : Dereta).
  3. Kratka istorija ideja : religija i filozofija u prošlosti i danas : udžbenik za srednje škole i fakultete / Linda Smit, Vilijam Rejper ; preveo Nebojša Radosavljević. Beograd : Narodna knjiga - Alfa, 2005
  4. Jan Gonda (1963), The Indian Mantra, Oriens, Vol. 16, pages 244-297
  5. Julius Lipner (2010), Hindus: Their Religious Beliefs and Practices, Routledge, ISBN 978-0415456760, pages 66-67
  6. Krishna Sivaraman (2008), Hindu Spirituality Vedas Through Vedanta, Motilal Banarsidass, ISBN 978-8120812543, page 433
  7. David Leeming (2005), The Oxford Companion to World Mythology, Oxford University Press, ISBN 978-0195156690, page 54
  8. Hajime Nakamura, A History of Early Vedānta Philosophy, Part 2, Motilal Banarsidass, ISBN 978-8120819634, page 318
  9. Annette Wilke and Oliver Moebus (2011), Sound and Communication: An Aesthetic Cultural History of Sanskrit Hinduism, De Gruyter, ISBN 978-3110181593, pages 435-456

Literatura uredi

  • Heinrich Zimmer: Philosophie und Religion Indiens. Suhrkamp, Frankfurt am Main 1973, ISBN 3-518-07626-4, S. 333–339 (suhrkamp-taschenbücher wissenschaft 26).
  • Swāhānanda: Hindu Symbology and other Essays. Sri Ramakrishna Math, Madras India 1983.
  • V. A. K. Ayer: Hindu Sastras and Samskaras. Bharatiya Vidya Bhavan, Bombay 1998 (Bhavan's book university 209, ZDB-ID 1035578-9).

Vanjske veze uredi