Augsburška konfesija

(Preusmjereno sa stranice Augzburška konfesija)

Augzburška konfesija ili Konfesija iz Augzburga (lat. Confessio Augustana) je prvi zvaničan dokument luteranske veroispovesti.[1][2]

Sabor u Augzburgu gde je i pročitan luteranski spis.
Confessio Augustana, Augzburg 1530. godine.

Sastavio ga je Melanhton,[3] a 25. juna 1530. predat je u Augzburgu caru Karlu V. Dokument, koji je napisan na nemačkom i latinskom jeziku, pročitao je nemački kancelar Kristijan Bejer (nem. Christian Beyer). Konfesija se sastoji od 28. tačaka. Prvih 21. tačaka dokumenta govore o osnovama vere koju zastupaju luterani, a 7. tačaka govore o zloupotrebi vere od strane rimokatoličke crkve.[4][5]

Sažetak konfesije Augzburga uredi

Tačka Naslov Opis
I O Svetom Trojstvu Luterani veruju da je Nikejski simbol vere osnova istinske vere. Oni veruju u Sveto Trojstvo i odbacuju druga tumačenja u vezi Njegove prirode.
II O prvorodnom grehu Luterani veruju u prvorodni greh, tj da je greh našeg praroditelja Adama prešao na sve ljude, pa se svi začinjemo i rađamo sa tim grehom. Jedini spas protiv greha je ponovnom rođenjem kroz krštenje Duhom Svetim.
III O Sinu Božjem Luterani veruju u ovaploćenje, da je ljudsko i božansko sjedinjeno u liku Isusa Hrista. Isus Hristos donosi izmirenje čovečanstva sa Bogom.
IV O opravdanju verom Kroz svoje zasluge čovek se ne može opravdati pred Bogom. On se potpuno oslanja na Hrista za pomirenje sa Bogom
V Liturgija Luterani veruju da kroz Sveto Pismo i Svete tajne se hrani vera.
VI O novoj poslušnosti Luterani veruju da su dobra dela hrišđana plodovi vere u spasenje, a ne sredstvo otkupljenja.
VII O crkvi Luterani veruju u jednu svetu Crkvu u kojoj se jevanđelje verno uči i Svete tajne verno služe.
VIII Kakva je crkva? Uprkos tome što postoji licemerje u crkvi, Sveta Reč i Sakramenti uvek su na snazi jer su uspostavljeni od samog Hrista, bez obzira ako čak i gresi dolaze od onoga koji služi.
IX O krštenju Luterani veruju da je krštenje neophodno za spasenje i da deca treba da budu krštena. Oni osuđuju one koji odbacuju krštenje i koji kažu da će deca biti spašena i bez krštenja.
X O Pričešću Luterani veruju u Hristovo prisustvo u hlebu i vinu, i odbacuju one koji veruju suprotno.
XI O ispovedanju greha Luterani veruju ispovedanje greha treba da ostane u crkvi, mada vernik ne treba da nabraja sve svoje grehe, jer je nemoguće čoveku da navede sve grehe koje bi trebalo da mu budu oprošteni.
XII O pokajanju Luterani veruju da oni koji su pali u greh posle krštenja mogu da dobiju oproštaj ako se pokaju. Crkva treba da ukaže oproštaj onima koji su se pokajali.
XIII Upotreba Svetih tajni Svete tajne (krštenje i pričešće) su vidljiva manifestacija Božje reči koju je predao nama. Sakramenti nisu samo fizički, materijalni elementi, nego su Božja reč i obećanja sadržana u njima.
XIV O crkvenoj hijerarhiji Luterani veruju da samo odabrani mogu da uče javno u crkvi i upravljaju Svetim tajnama.
XV Crkveni običaji Luterani veruju da su običaji korisni u cilju postizanja mira i poretka u Crkvi, ali nisu neophodni za spasenje.
XVI Civilna pitanja Luterani veruju da je poslušnost vlastima u skladu sa Jevanđeljem, i da se odobrava učešće u ratu ukoliko to vlasti narede.
XVII O Hristovom ponovom povratku da sudi Luterani govore o drugom Hristovom dolasku da sudi svetu, i da će nagrada za verne da bude večni život, a da će grešni biti kažnjeni večnom mukom.
XVIII O slobodnoj volji Sloboda izbora se manifestuje u svetovnim poslovima, ali ne u pitanjima spasenja.
XIX O uzroku greha Luterani veruju da Bog nije uzrok zla na ovome svetu.
XX O dobrim delima Luteransko shvatanje da se čovek opravdava verom ne osuđuje dobra dela. Vera je uzrok naših dobrih dela. Dobra dela su samo znak da smo opravdani (ili spaseni), nisu uslov spasenja.
XXI O poštovanju svetitelja Luterani veruju da živote svetih treba uzeti kao primere koje treba slediti, ali je protivno Svetom Pismu da se prizivaju da se zauzmu za nas pred Bogom.

Protest protiv zloupotreba uredi

Član Naslov Opis
XXII O upotrebi hleba i vina Luterani veruju da bi trebalo da pričest (hleb i vino) bude za sve, ne samo za sveštenstvo.
XXIII O Celibatu Luterani naglašavaju potrebu sveštenstva da sklope brak i da je celibat jaram.
XXIV O Misi Luterani zadržavaju službu mise, ali samo kao sredstvo da se ljudi javno okupe na službu i prime pričest. Luterani odbacuju praksu da se misa koristi za sticanje novčane dobit uz obećanje spasenja. (Misli se najviše na prodaju oproštajnica kojom je crkva sticala dobit uz obećanje ako daš novac bićeš spašen.)
XXV O ispovedanju Luterani podržavaju potrebu za ispovedanjem i davanjem oprosštaja, ali odbacuju da ispovedanje treba da iznudi osećaj krivice kod vernika. Razrešnjenje se nudi za sve grehe, a ne samo za grehe koje ispovedi, jer je nemoguće da čovek zna sve svoje prestupe i ispovedi ih.
XXVI O uzdržavanju od mesa Ljudske tradicije koje zahtevaju post i posebne običaje uzdržavanja od hrane kao sredstvo kojim se stiče Božja naklonost u suprotnosti je sa jevanđeljem. Iako je post i obavljanje službe korisno u duhovnoj praksi, time se ne opravdavamo niti dobijamo spasenje.
XXVII O monaškom zavetu Čovek ne može da postigne čistotu u zajednici ili u izolaciji od sveta. Savršenstvo se ne može postići zavetima ili sopstvenim naporima.
XXVIII O crkvenoj vlasti Jedina vlast koja je data sveštenicima i biskupima je vlast da propoveda, uči Pismo i služi Svete tajne. Ovlašćenja koja su odobrena sveštenstvu u pitanjima vlasti i vojske su su samo odobrena u okviru države. Po božanskom pravu oni nisu državni vladari, vlada i vojska.

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi