Auguste Marmont

Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont (Châtillon sur Seine, 20. srpnja 1774. – Venecija, 22. ožujka 1852.) bio je francuski general i maršal.

Auguste Marmont
Biografske informacije
Puno ime Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont
Rođenje 20. srpnja 1774.
Francuska Châtillon-sur-Seine, Francuska
Smrt 22. ožujka 1852.
Italija Venecija, Italija
(tada  Austrijsko Carstvo)
Državljanstvo Francuska francusko
Supruga Hortense de Perregaux (1798-1817; razvod)
Titule Vojvoda od Raguse
Karijera
Odanost  Francuska
Služba 1789. - 1830.
Čin Maršal
Ratovi Francuski revolucionarni ratovi
Napoleonski ratovi
Rod vojske artiljerija

Životopis uredi

Bio je sin bivšeg časnika. Kako je i sam želio postati vojnik, otac ga šalje u Dijon na sveučilište gdje je proučavao i matematiku, ali prvenstveno vojničke studije. Uključio se u Napoleonovu vojsku i svoj rok služio u Toulonu . S Napoleonom je bio u osvajanjima u Egiptu. Godine 1799. se vraća u Europu. Godine 1801. postaje general-inspektor artiljerije.

Godine 1805. ga premještaju u Dalmaciju, gdje je obnašao dužnost vojnog zapovjednika za Dalmaciju, a nakon 1809. godine kao glavni guverner Ilirskih pokrajina djelovao je u Ljubljani.

Pokazao se sposobnim upraviteljem. Za njegovog mandata, a zahvaljujući njegovom angažmanu, dosta se učinilo na prometnoj gradnji po Dalmaciji (cestovne prometnice kroz Zagoru, Strada Marmont do Dubrovnika), za prosvjetu (francuske vlasti su uvele hrvatski i slovenski jezik u škole), a općenito su unaprijedile prosvjetu. U njegovo vrijeme se pokrenulo i prve novine na hrvatskom jeziku Kraglski Dalmatin.

Svoja djelovanja po Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama je zapisao u svojim djelima, "Memoarima" i u putopisu "Putovanja maršala, vojvode od Dubrovnika".

Godine 1809. proglašen je vojvodom od Dubrovnika (duc de Ragusa).

Godine 1810. ponovno ga premještaju, ovoga puta u Španjolsku, pod zapovjedništvo Massene. Za vrijeme njegovog odmora u Ciudadu Rodrigu, u jesen 1811., morao je doći na dužnost glavnog zapovjednika u bitci kod Salamance.

Nakon Napoleonova pada, pristao je uz burbonsku stranku.

Umro je u Veneciji 1852. kao vojvoda od Reischstadta.

Djela uredi

Djelovao je kao pisac. Napisao je sljedeća djela:

  • Voyage en Hongrie, etc. (4 izdanja, 1837.);
  • Voyage en Sicile (1838.);
  • Esprit des institutions militaires (1845.);
  • Cesar; Xenophon; i Memoari (8 izdanja, izdano nakon njegove smrti 1856.).