Auguste Marie Henri Picot de Dampierre

Auguste Marie Henri Picot de Dampierre, također poznat i po plemićkoj tituli marquis de Dampierre[1] (19. august 1756 - 9. maj 1793) bio je francuski vojskvođa poznat kao jedan od prvih republikanskih generala koji je poginuo u bitci i zbog stekao status heroja i mučenika u republikanskoj Francuskoj.

Auguste Picot de Dampierre
Le général de Dampierre, portret koji je izradio Raymond Quinsac Monvoisin, 1834.
Le général de Dampierre, portret koji je izradio Raymond Quinsac Monvoisin, 1834.
Le général de Dampierre, portret koji je izradio Raymond Quinsac Monvoisin, 1834.
Karijera
Čin divizijski general
Važnije bitke Rat Prve koalicije
Rod vojske konjica

Odrastao u plemićkoj porodici sa dugom vojničkom tradicijom, Dampierre je karijeru otpočeo 1772. godine priključivši se Kraljevskoj gardi. 1780-ih je neko vrijeme proveo u Britaniji i Pruskoj proučavajući tamošnju vojnu taktiku i postavši veliki poklonik Friedricha Velikog. Po svjetonazoru je Dampierre, međutim, postao blizak idejama Revolucije, te je nakon njenog izbijanja relativno brzo napredovao u službi. Nakon što je Francuska ušla u Rat Prve koalicije, Dampierre je sudjelovao u ranim okršajima, te je u znamenitoj bitci kod Valmyja zapovijedao divizijom. Pod Dumouriezom je sudjelovao u pohodu na Belgiju, te bitci kod Jemappesa, a u bitci kod Neerwindena se, usprkos poraza, istakao hrabrošću. Nakon što je Dumouriez početkom aprila 1793. godine prebjegao Austrijancima, Dampierre je izabran za njegovog nasljednika na čelu Sjeverne armije. Svoje je trupe koncentrirao i nastojao reorganizirati u utvrđenom logoru kraj Famarsa, ali je pod pritiskom vlade u Parizu pokrenuo dva napada na savezničke snage kako bi deblokirao strateški važnu tvrđavu Condé-sur-l'Escaut koja se našla pod opsadom. Oba su napada neuspjela, a posljednji je 8. maja doveo do bitke kod Raismesa u kojoj je Dampierre teško ranjen i ranama podlegao sljedeći dan. Republikanska vlada mu je odala počast tako što su njegovi posmrtni ostaci već nekoliko dana kasnije prevezeni i sahranjeni u pariškom Panthéonu.

Izvori uredi

  1. Titre de courtoisie. Voir. Henri Jougla de Morenas, Grand armorial de France, t. 5, n°26, p. 526.

Literatura uredi

  • Six, Georges (1934), Dictionnaire Biographique des Généraux & Amiraux Français de la Révolution et de lEmpire (1792-1815), Paris: Librairie Historique et Nobilaire .
  • Lynn, John A (1996), The Bayonets of the Republic. Motivation and Tactics in the Army of Revolutionary France 1791-94 (2nd Edition), Oxford: Westfield Press, ISBN 978-0-8133-2945-1 .
  • Phipps, Ramsey Weston (1926), The Armies of the First French Republic and the Rise of the Marshals of Napoleon I, London: Oxford University Press .