Ataraksija (grčki: αταραξία, od negativnog prefiksa a i tarachê - uznemirenost, smetnja) je starogrčki filozofski pojam koji znači neuznemirenost ili spokoj, odnosno stanje unutrašnje ravnoteže koju karakteriše sloboda od nevolja i briga.

Spokoj je kao ideal u starogrčku filozofiju uveo Piron, verovatno pod uticajem budizma.[1] Prema Pironu, spokoj je pravi cilj filozofije, tj. žudnje za mudrošću, a mudrac je onaj koji je postigao duševni mir, a ne spoznaju svijeta. Budizam takođe naglašava spokoj kao temeljnu vrlinu mudraca.

Ataraksija osobiti značaj dobiva kod grčkih filozofa u razdoblju helenizma, kada postaje ideal mudrih ljudi.[2] Postizanje ataraksije uobičajen je cilj za pironizam, epikurejstvo i stoicizam, ali mentalne prepreke koje sprečavaju čoveka da postigne spokoj razlikuju se među filozofijama, i svaka ima svoje razumevanje kako to postići.

Spokoj u budizmuUredi

Glavni članak: Spokoj (budizam)
 
Među onima koji na ovom svetu uvek dobro spavaju ja sam jedan.
  „Među onima koji na ovom svetu uvek dobro spavaju ja sam jedan.[3]

Spokoj ili smirenost (sanskrit: उपेक्षा upekkhā) je temeljna budistička vrlina. To je kvalitet emotivne smirenosti, uravnoteženosti i mira, naročito u teškim situacijama.[4] Spokojstvo je stav stabilnosti bez obzira na okolnosti u kojima se nađemo, takođe odsustvo pristrasnosti prema bilo kome.[5]

Spokoj u helenističkoj filozofijiUredi

Ataraksija je kod helenističkih filozofa različitih smjerova trajno stanje potpune duševne smirenosti, ravnodušnosti, nepodložnosti uzbuđenjima. Stoici također koriste riječ apatija u značenju bestrašća. Mudrac, koji je postigao stanje ataraksije, nije nezainteresiran, tup, bezvoljan. Iako uvijek čuva svoj unutarnji mir, on može biti aktivan i uživati u životu. (To je slično koncepciji "aktivnog nedjelanja" u kineskom taoizmu.)

SkepticizamUredi

Prema skepticima, ataraksija se postiže samo onda kad se čovek uzdržava od izricanja bilo kojeg suda (epohe). „A kad su se uzdržali, kao nekom srećom pridružila im se nepomućenost kao sena telu".[6] Čovjek ne može spoznati pravu prirodu stvari, nego samo privide; s tim se treba pomiriti da bi se postigao trajni duševni mir. Djelovati treba u skladu s običajima sredine u kojoj pojedinac živi, da bi se izbjegli sukobi, iako jedni običaji nisu bolji od drugih.

StoicizamUredi

Kod stoika, ataraksija je ideal mudraca koji to stanje ostvaruje kada se uzdigao iznad svih strasti (vidi: apatija). Prema rečima Seneke: „Ko je razborit, i umeren je; ko je umeren, taj je skladan; ko je skladan, ne uzbuđuje se; ko se ne uzbuduje, ne žalosti se; ko se ne žalosti, blažen je. Razborit je dakle blažen, a razboritost je dovoljna za blažen život."[7] Stoicizam također ističe da se ideal ataraksije postiže u stanju autarkije, odnosno samodostatnosti (mudrac je sam sebi dostatan).

Stoici, za razliku od skeptika, vjeruju u mogućnost spoznaje svijeta, odnosno sudbine, svjetskog uma, providnosti, logosa, koji svijetom upravlja. Međutim, iako može spoznati, čovjek ne može utjecati na svjetski um, na sudbinu svijeta i svoju vlastitu; sloboda se sastoji u uviđanju nužnosti, što vodi do smirenosti. Stoički mudrac trpi nevolje i uživa blagodati sa podjednakom neuznemirenošću.

EpikurUredi

Prema Epikuru cilj blaženog života je telesno zdravlje i ataraksija. Znanje o kosmosu je pretpostavka za spokoj. Spoznajući prirodu vidimo da nigde nema mesta za bogove, pa je čovek potpuno oslobođen religioznog straha.[2] Stoga je za Epikura ateizam uslov za ataraksiju.[2]

Kod Epikura i njegovih sljedbenika, stanje ataraksije podrazumijeva više vedrine i težnji zadovoljstvu nego kod stoika. Epikur poučava hedonizam: ugoda je dobro, a bol je zlo; ali ugoda za njega znači prvenstveno odsutnost bola. Epikurejski mudrac, za razliku od stoičkog, neće ravnodušno trpjeti tjelesne bolesti i bolove, ali neće ni tražiti osjetilne naslade. Sloboda od boli omogućava duševni mir, koji ne znači pasivnost, nego uživanje u višim i trajnijim zadovoljstima, radostima duha, koje doživljavamo u ljepoti, prijateljstvu, razboritosti, čestitosti, pravednosti.

LiteraturaUredi

  • Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd. 

IzvoriUredi

  1. Beckwith, Christopher I. (2015). Greek Buddha: Pyrrho's Encounter with Early Buddhism in Central Asia. Princeton University Press. str. 33. ISBN 9781400866328. http://press.princeton.edu/chapters/s10500.pdf. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
  3. Govor Hatthaki (O prijatnom snu u senovitoj šumi)
  4. Budizam od A do Ž
  5. Kovačević 2014, str. 92.
  6. S. Empirik—Pir. post. I, 12
  7. Seneka, pismo 85, 2

Vidi jošUredi