Asirska opsada Jeruzalema
Godine 721. pne. asirska je vojska osvojila izraelitski glavni grad Samariju te podanike sjevernog kraljevstva odvela u sužanjstvo. Uništenje Izraela je tako ostavilo južno kraljevstvo Juda da se pokuša održati sklapajući saveze s drugim bliskoistočnim državama. U doba pada Samarije su u Judi bila dva kralja — Ahaz i njegov sin Ezekija — a koji su bili suvladari. Juda je tada bila vazal Asirije i plaćala godišnji danak tom moćnom carstvu.
Ezekijine reforme uredi
Godine 715. pne., nakon smrti Ahaz, Ezekija je postao jedini vladar i započeo niz dalekosežnih vjerskih reformi — razbijao je idole koje je narod bio štovao za vrijeme očeve vladavine te nastojao ojačati vjerovanje u jednog Boga. Istovremeno je od Filistinaca povratio zemlju u pustinji Negev, sklopio savez s Aškelonom i Egiptom, te se odlučio suprotstaviti Asiriji odbivši platiti danak.
Na to je Sanherib, asirski kralj, odgovorio napavši utvrđene gradove Jude. Dok je opsjedao Lahiš, Sanheribu je došla poruka kojom Ezekija pristaje platiti danak u zamjenu za asirsko povlačenje. Prema Starom zavjetu, Ezekija je Asircima platio tri stotine talanata srebra i trideset talanata zlata — cijena je bila tako visoka da je bio prisiljen isprazniti hram i kraljevsku riznicu sveg srebra, kao i istopiti zlato s dveri Solomonovog hrama.
Jeruzalem pod opsadom uredi
Godine 701. pne. se Juda ponovno pobunila i Sanherib je ponovno pokrenuo veliku vojsku. Napao je utvrđene gradove Jude, opsjeo i osvojio Lahiš te njegove stanovnike poslao u sužanjstvo.
Međutim, kada je red došao na Jeruzalem, ispostavilo se da su Judejci spremni. Prije same najezde Ezekija se sreo sa svojim oficirima, koji su predložili pripreme. Najvažnije je bilo asirsku vojsku lišiti izvora vode, pa su blokirani i zatrovani svi izvori. Istovremeno je iskopan 533 m dug tunel do izvora rijeke Gihon, čime je sam Jeruzalem dobio izvor pitke vode. Osim toga su pojačani već postojeći gradski bedemi, sagrađene kule te podignut dodatni bedem.
Ezekija je također pozvao građane da se odupru napadačima, rekavši kako Asirci imaju "jedino oružje od mesa", ali da Židove štiti Jahve.
Kada je velika Sanhribova vojska došla pod Jeruzalem, njen komandant je poslao u ime Sanheriba poruku građanima Jeruzalema rekavši kako ih je Ezekija prevario te da ih Jahve neće spasiti, kao što ni bogovi drugih zemalja nisu spasili svoje narode od asirske vojske.
Takav psihološki rat, prema Starom zavjetu, imalo utjecaja i na samog Ezekiju koji je klonuo duhom. Međutim, prorok Izaija je rekao da će Jeruzalem biti spašen, a Sanherib pasti od mača.
Zatim se, kako navodi Stari zavjet, noću Jahveov anđeo spustio s neba i pobio 185.000 asirskih vojnika. Kada je Sanherib to vidio, digao je opsadu i vratio se u Ninivu.
Sanheribova prizma, koju je asirski vladar dao napraviti oko 690. pne. detaljno opisuje pohod na Judu i opisuje kako su Asirci osvojili "46 utvrđenih gradova" te zatočili Ezekiju u Jeruzalemu "kao pticu u kavezu". Moć asirske vojske je bila takva da su Arapi i plaćenici pobjegli s jeruzalemskih bedema. Na kraju se Jeruzalem predao i platio ogroman danak.
Međutim, nezavisni izvori kao Herodot i Berosus opsadu navode kao judejsku pobjedu.
Najvjerojatnije objašnjenje ishoda opsade je epidemija bolesti slične koleri koja se proširila u asirskim redovima zahvaljujući nedostatku izvora čiste i svježe vode. Tu je teoriju iznio William H. McNeill koji također smatra kako je uspješna obrana Jeruzalema bila ključna za konačni trijumf monoteističkih tradicija u okviru judaizma, a samim tim i za nastanak današnjih abrahamskih religija.
Izaijino proročanstvo o sudbini Sanheriba se, pak, ispunilo godine 681. pne. kada ga je ubio vlastiti sin.