Arsenitna kiselina

Arsenitna kiselina je neorgansko jedinjenje sa formulom H3AsO3. Ona je javlja u vodenim rastvorima. Ona nije bila izdvojena kao čist materijal.[4]

Arsenitna kiselina
IUPAC ime
Drugi nazivi Arsenitna kiselina
Identifikacija
CAS registarski broj 13464-58-9 DaY
PubChem[1][2] 545
ChemSpider[3] 530 DaY
DrugBank DB04456
ChEBI 49900
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula H3AsO3
Molarna masa 125.94 g/mol
Agregatno stanje Postoji samo u vodenom rastvoru
Opasnost
Opasnost u toku rada Toksična, korozivna
Srodna jedinjenja
Srodna jedinjenja Arsenatna kiselina

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Osobine uredi

As(OH)3 je piramidalni molekul koji sadrži tri hidroksilne grupe vezane za arsen. 1H NMR spektar rastvora arsenitne kiseline potvrđuje simetriju molekula.[5] U kontrastu s tim, srodna fosforna kiselina H3PO3 uglavnom poprima strukturu HPO(OH)2. P(OH)3 je manje zastupljena komponenta rastvora. Različito ponašanje jedinjenja As i P odražava trend da su viša oksidaciona stanja stabilnija za kod lakših elemenata grupe.[6]

Reakcije uredi

Priprema As(OH)3 se odvija putem spore hidrolize arsen trioksida u vodi. Dodatak baze konvertuje arsenitnu kiselinu u arsenitne jone [AsO(OH)2]-, [AsO2(OH)]2-, i [AsO3]3-. Prva pKa vrednost je 9.2. Reakcije vodenog arsenik trioksida su posledica prisustva arsenitne kiseline i njenih konjugovanih baza.

Toksikologija uredi

Jedinjenja arsenika su visoko toksična i kancerogena. Anhidridna forma arsenitne kiseline, arsenik trioksid, se koristi kao herbicid i pesticid.

Reference uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. King, R. Bruce "(ed.)" (1994). Encyclopedia of Inorganic Chemistry. Chichester: John Wiley & Sons. 
  5. András Kolozsi, Andrea Lakatos, Gábor Galbács, Anders Østergaard Madsen, Erik Larsen, and Béla Gyurcsik (2008). „A pH-Metric, UV, NMR, and X-ray Crystallographic Study on Arsenous Acid Reacting with Dithioerythritol”. Inorg. Chem. 47: 3832-3840. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-25. Pristupljeno 2013-04-20. 
  6. Greenwood, N.N.; A. Earnshaw (1997). Chemistry of the Elements. Oxford: Butterworth-Heinemann. 

Vanjske veze uredi