Arkebuza je jedno od prvih, primitivnih, vrsta ručnog streljačkog vatrenog oružja, a javlja se krajem 14. stoljeća u Njemačkoj. Pretežno se koristilo u razdoblju između 15. i 17. stoljeća.

Španjolski arkebuzir, Malaga

Čini prijelaz od samostrela i topa ka pušci, a u početku je bila tako teška da se prilikom korištenja držala na metalnom potpornju. Bila je dužine do 2 metra, sa metalnom cijevi (kalibra 12.5-20 mm) i drvenim kundakom. Težila je 5-7 kg, a domet je bio 200-250 koraka. Vojnik koji je koristio arkeubuzu nazivao se arkebuzir.

Krajem 16. stoljeća zamijenila ju je musketa.