Otvori glavni meni

Aria (japanski アリア) je japanska manga Kozue Amano iz 2001. koja je 2005. adaptirana u anime seriju u tri sezone - Aria the Animation, Aria the Natural te Aria the Originator - koje sveukupno imaju 52 epizoda, kao i kratki OVA film koji je izašao izravno na video, Aria the OVA - Arietta, koje je sve režirao Junichi Sato. Radnja se odigrava u dalekoj budućnosti, u 24. stoljeću, u gradu Neo-Venecija, naselju na Marsu, koji je u međuvremenu teraformiran u planet bogat vodom i oceanima te preimenovan u naziv Aqua. Usprkos SF okruženju, priča je primjer kriške života te se odvija oko svakodnevnih dogodovština troje djevojaka koje se školuju kako bi postale undine (marsovska verzija gondolijera): glavna junakinja je vedra i pozitivna Akari, njena prijateljica, malo ciničnija Aika te Alice.

Aria
Aria the Origination DVD 1.jpg
DVD sa glavnim likovima: Aika, Akari i Alice
アリア
(Aria)
Žanranime, drama, SF, kriška života
Manga
Aqua
AutorKozue Amano
IzdavačEnix
Mag Garden
Izdavač u EngleskojTokyopop
MagazinMonthly Stencil
Datum izlaska2001.2002.
Brojevi2
Manga
Aria
AutorKozue Amano
IzdavačMag Garden
Izdavač u EngleskojTokyopop
MagazinMonthly Stencil
Datum izlaska10. studeni 2002.travanj 2008.
Brojevi12
TV-anime
Aria the Animation; Aria the Natural; Aria the Originator
RedateljJunichi Sato[1]
ProducentShigeru Tateishi, Tetsuo Uchida, Yasutaka Hyuuga
ScenaristAyuna Fujisaka, Junichi Sato, Reiko Yoshida, Kazunobu Fuseki
SkladateljChoro Club, Takeshi Senoo
StudioHal Film Maker
LicencaNozomi Entertainment
MrežaTXN
Emitiranje5. listopada 2005.31. ožujka 2008.
Broj epizoda52
Trajanje22 minuta
TV-film
Aria the OVA: Arietta
RedateljJunichi Sato
ScenaristJunichi Sato
StudioHal Film Maker
LicencaNozomi Entertainment
Emitiranje2008.
Trajanje30 minuta

Autorica Amano je izjavila da je stripom htjela pokazati kako se sreća krije i u malim, svakodnevnim stvarima koje ljudi često zanemaruju. Pošto je fiktivni marsovski grad Neo-Venecija, u kojem se odigrava većina radnje, replika Venecije, animatori su osobno otišli u Italiju kako bi proučili taj grad te vjerodostojno dizajnirali i animirali razne građevine, kao što je Duždeva palača.

Serija je hvaljena zbog svojeg smirenog ritma koji, po nekima, doseže Zen razinu, optimističnog pogleda na svijet, lijepog dizajna likova i građevina, a neki su naglasili kako priča, za razliku od drugih animea, ne inzistira na izvanrednim pustolovinama već stavlja u prvi plan vrijednost svakodnevnih događaja u životu ljudi. Anime serija je također ponegdje hvaljena i zbog kvalitetne glazbe te se našla među 20 najboljih animea godine u prestižnom časopisu Animage.

PričaUredi

Radnja se odigrava u 24. stoljeću, u gradu Neo-Venecija na planetu Aqua - prije znan kao Mars, koji je teraformiran u nastanjivu planetu prije otprilike 150 godina. 90 % planete je sada prekriven oceanima.[2] Grad je izgrađen po uzoru na Veneciju i po arhitekturi i po životnom stilu, pošto je to luka sa uskim vodenim kanalima po kojima se putuje na ćamcima. Glavna junakinja je Akari Mizunashi koja se školuje za posao gondolijera - zanimanja koje se ovdje naziva undina - za poduzeće Aria. Svakog dana, ona otkriva nova iskustva i nove prijatelje: učiti starog čovjeka kako cijeniti šarm grada; čistiti gondole; razbiti monotoniju u čekanju prijatelja; istraživati stari hram te se natjecati na godišnjoj utrci gondola.

Usprkos visokoj tehnologiji, ljudi u gradu sami čiste domove, peru veš i kuhaju.[2] U svojem školovanju, Akari se sprijateljuje sa mentoricom, Alicijom, a kasnije i sa Aikom. Poglavlje Aqua pokriva njen dolazak na planetu Aqua i njen prvotni trening, dok poglavlje Aria pokriva njena iskustva kao vodič, što kulminira njenom diplomom, zajedno sa Alice i Aikom, čime postaju punopravne undine.

Glavni likoviUredi

Poduzeće AriaUredi

Porijeklom iz Japana, Akari imigrira na planetu Aqua kada ima 15 godina kako bi postala undin. Iako nije vješta u veslanju gondole kao Alice, niti toliko dobro upoznata s povijesti grada kao Aika, Akari brzo stekne prijatelje te je pristupačna mušterijama i strancima. Opisana kao optimistična i vesela,[4] te pronalazi užitak u događajima koji drugi smatraju dosadnim ili sporim. U animeu, Aika i Alice odvojeno komentiraju kako Akari izgleda "privlači misteriozne fenomene". Većina poglavlja u mangi i animeu su uokvirena naracijom izvađenom iz e-maila koje je pisala Akari. U animeu, primatelj je mlada djevojka, Ai, mušterija u prvoj epizodi koja se dopisuje s Akari,[5] no u mangi je primatelj nepoznat. U kasnijim epizodama, stječe punopravnu titulu udine.
Na početku serije, Alicia ima 19 godina te je najomiljenije undine grada, zapamćena po gracioznom stilu veslanja. Poput Akari, opuštena je i ležerna, ali voli zadirkivati druge, pogotovo prijateljicu Akiru. Njena najdraža fraza je ara ara ("Dakle, dakle") te se često smiješka. Na kraju serije, Alicia objavi zaruke (makar se nikada ne otkriva s kim) te odlazak u mirovinu kako bi uzela administrativni posao u Udruzi Gondola. Na kraju dobiva posebne počasti zbog zasluga industriji.
  • Akino Ametsuchi (baka) - (glas: Yoshiko Matsuo[3])
Slavna undin koja ima već veliki radni staž. Pokrenula je poduzeće Aria s Arijom Pokoteng nakon što je shvatila da propušta previše svojeg života u poduzeću Himeya. Bila je undin 30 godina te mentorica Aliciji, njenoj zadnjoj učenici. Iskazuje puno poštovanja prema mlađim polaznicima, koji je zovu "baka".
Djevojka s Zemlje. U animeu, sprijatelji se s Akari u prvoj epizodi te se dopisuje s njom preko e-maila. U mangi, pojavljuje se tek u poglavlju 60 kao najnovija zaposlenica poduzeća Aria. U obje verzije, školuje se pod mentorstvom Akari.

Poduzeće HimeyaUredi

Poduzeće Himeya je najstarije i trenutno drugo po rangu poduzeće za vodiče po vodi u Neo-Veneciji. Zapošljava 80-ak undina. Uniforme su im crvene a predsjednik je Hime.

Prva Akarina prijateljica od kada je stigla u Neo-Veneciju. Aika ima 16 godina kada se sretnu. Ona je jedina kćer i nasljednica vlasnika poduzeća Himeya, ali smatra da ju ostali zaposlenici gledaju odozdo jer ima povlašteni status. Otvorena je te često odgovara na Akarine idealizirane komentare ovako: "Neugodne primjedbe nisu dozvoljene!"[6] Aika sebe smatra pouzdanom, pogotovo u usporedbi sa Akari, koja često skreće pažnju na druge stvari, i antisocijalnu Alice, ali često osobna zna postati emotivna i povremeno se rasplakati. Ponosna je na svoje sposobnosti veslanja i zna biti vrlo natjecateljska u vezi s tim. Ipak, divi se Alice te često nalazi izgovore kako bi posjetila poduzeće Aria - jednom čak kaže Akari da bi se i sama pridružila Ariji da nije obveza njene obitelji. Kasnije preuzima nadzor nad novim uredom Himeye kao pripremu za eventualno preuzimanje poduzeća.
Domorodkinja planete Aqua. Ima slavne komunikacijske vještine te stoga i puno obožavatelja među mušterijama. U flashbackovima se otkriva da je Akira bila muškobanjasta dok je bila mala, do te mjere da su je neki smatrali dječakom. Ona je mentorica Aiki, koja ju zove "demonskom instruktoricom" zbog njene strogoće. Akira je stroga prema Aiki jer smatra da ima puno skrivenog potencijala. Akira i Alicia su bile prijateljice u djetinjstvu, a njihov odnos zrcali onaj između Aike i Akari. Akira se potajno ljuti jer je Alicia stekla viši rang prije nje. Kada Alicia na kraju odlazi u mirovinu, Akira postaje neosporna glavna undin u gradu.

Narančasta planetaUredi

Narančasta planeta je najveće poduzeće za vodiče po vodi u Neo-Veneciji, te zapošljava 80-ak undina. Njihove uniforme imaju žute boje a predsjednik je Maa.

Alice je undina u Narančastoj planeti. Pojavljuje se prvi put u svesku 3 u mangi i epizodi 3 u animeu kao nagla djevojka koja ima 14 godina.[7] Aika ju porglasi antisocijalnom te se žali kako često ima tmurni izraz lica i govori tihim glasom. Alice se ipak iskazuje prilikom veslanja, nadmašivši čak Aiku i Akari, zbog čega je zaposlena usprkos svojoj mladoj dobi. Zahvaljući prijateljstvu sa Akari i Aikom, Alice se s vremenom opusti. Njeno ime potječe od Lewisa Carrolla, autora Alise u zemlji čudesa.
Poznata po svojem lijepom glasu dok pjeva. Ona postaje mentorica za Alice u Narančastoj planeti. Tiha je i većinom se doima koja osoba koja se ne obazire previše na ono što se događa oko nje, ali se iskreno brine za Alice. Athena ima čudan smijeh koji katkad zvuči kao da je ljuta. Trenirala je s Alicijom i Akirom, te se pridružila s njima u zajedničkim vježbama. Na kraju, djelomično odlazi u mirovinu kako bi se iskušala kao operna pjevačica.

NastanakUredi

"Zbog nekog razloga, loša sjećanja ostaju duže od dobrih. Počinješ misliti kako si nesretan. Može biti da zbog toga što zanemaruješ priznati svoju sreću, završiš previše usredotočen na svoje neuspjehe. Napisala sam ovu Aquu kako bi svi pronašli tu malu "sreću" i kako bi razmislili. Nakon što pročitate moje djelo, ako postoje ljudi koji su bili u stanju pronaći tu "sreću", to bi me učinilo najsretnijom osobom na svijetu."
Kozue Amano, autorica mange.[8]

Prema njenom vlastitom obraćanju čitateljima u Aqui, svesku 2, cilj autorice Kozue Amano bio je napisati seriju koja će pomoći čitateljima pronaći sreću u malim stvarima kako se ne bi samo usredotočili na neuspjehe u životu.[8] U drugom obraćanju, izjavila je da ju je pisanje Arie prisililo posvetiti pažnju na četiri godišnja doba te da se nada da serija prikazuje njeno divljenje za njih.[9] Amano je razvila kalendar od 24 mjeseci za Mars, koji obiđe Sunce jednom u 668,6 dana. Zbog toga svako godišnje doba na Marsu traje 6 mjeseci.[10] Amano je označila protok vremena i godišnjih doba kroz seriju tako što junakinja Akari eksplicitno kaže koje je godišnje doba te promatra festival vatrometa na kraju ljeta, ili se spomenu rođendani likova.

 
Duždeva palača u Veneciji je identično replicirana u animeu

U Ariji, Neo-Veneciji je izgrađena po uzoru na Veneciju prije njenog potopa u 21. stoljeću,[11] a to uključuje i neke znamenitosti kao što je Trg Svetog Marka i Ponte dei Sospiri. I neke fiktivne lokacije u seriji su također zasnovane na stvarnim venecijanskim lokacijama. Jedan je primjer lokacija za poduzeće Aria, koje je istovjetna lokaciji za stanicu vaporetta[12] te poduzeće Himeya koje se zasniva na hotelu Danieli u blizini Trga Svetog Marka.

Druge lokacije na Marsu koje je Amano temeljila na stvarnim mjestima uključuju japanski hram kojeg likovi posjećuju u Ariji u prvom svesku, a zasniva se na hramu Fushimi Inari-taisha u blizini Kyota.[13]

Anime adaptacijaUredi

Kao pripremu za prvu sezonu anime adaptacije stripa, produkcijska ekipa i redatelj Junichi Sato su otputovali u Veneciju kako bi istražili lokacije. Snimili su pokrete gondolijera te su ih kasnije morali nacrtati kako bi u prvim epizodama bili realistični.[14] Sato je izjavio da je vidio gondolijera koji je upotrijebio veslo za bacanje boce iz vode te da ga je to nadahnulo za jednu scenu u epizodi 11 sezone Aria the Animation u kojoj Alicia učini isto sa lopticom, što nije bilo u mangi.[15] Produkcijska kuća je glumcima koji će podariti glasove likovima dala sve originalne raspoložive mange Aque i Arije kako bi se pripremili za priču, a ne fotokopije.[16]

Sato je izjavio da je bila "prava borba" staviti raspoloživ materijal u 13 epizoda prve sezone, koje su se vrtile oko glavne junakinje.[17] Naslov druge sezone, Aria the Natural, proizlazi iz činjenice što je dobio na raspolaganju dvostruko više epizoda (26) pa je priču ispričao na puno "prirodniji" način,[18] što je pomoglo i dubljem razvoju likova.

Choro Club i Takeshi Senoo su skladali 30 vrsta glazbe za prvu sezonu te 15 za drugu.[19] Satō i mikser zvuka Yasuno Satō su ima dali apstraktne teme umjesto poanti za priču,[20] što je bila neobična metoda za skladatelje, koji nisu imali puno iskustva sa anime serijama. Senoo i tri člana Choro Cluba imaju mali cameo nastup kao glazbenici u epizodi 23 sezone Aria the Natural.[21] Satō je komentirao kako su riječi za pjesme "Barracole" i "Coccolo" koje pjeva Eri Kawai, glase Athene Glory, čisto frfljanje. Riječi za uvodnu pjesmu u prve dvije sezone su također isprva trebale biti frfljanje, ali nakon što je pročitala mangu, Kawai je odlučila ipak napisati smislene rečenice.[22] Kawai je napravilo demo snimke za Yui Makino kao vodič za njenu izvodbu tih uvodnih pjesama animea.[23] Senoo je opisao pjesmu "Smile Again", koja se čuje u odjavnoj špici druge sezone, kao pjesmu o kraju ljeta.

MedijiUredi

MangaUredi

Mangu je napisala i ilustrirala Kozue Amano pod prvotnim naslovom Aqua kada ju je objavio Enix u časopisu Monthly Stencil od 2001. do 2002. te povezan u dva sveska. Kada se strip premjestio u časopis Comic Blade u studenom 2002. a naslov se promjenio u Aria. Kasnije su ponovno objavljeni svesci Aque sa dodatnim materijalom i novim naslovnicama. Strip je završen u travnju 2008. Svih 70 poglavlja je skupljeno u 14 svezaka, a svaki svezak je imao pet poglavlja koja sva pokrivaju jedno godišnje doba. Svaki svezak se zove "putovanje" a svako poglavlje "navigacija".

Aria je na englesko tržište dovela ADV Manga, ali je odustala od licence nakon tri sveska. Licencu za Sjevernu Ameriku je pokupio Tokyopop,[24] a počeo ju je objavljivati od prvog sveska, Aqua.[25] Strip su izdali i drugi izdavači diljem svijeta: Kami (Francuska),[26] Tokyopop (Njemačka),[27] Star Comics (Italija),[28] Tong Li Comics (Tajvan),[29] i drugi.

AnimeUredi

Aqua i Aria je Hal Film Maker adaptirao u anime od 54-epizode sastavljen od tri sezone: Aria the Animation, Aria the Natural i Aria the Origination, te kratki film za video, Aria the OVA: Arietta. TV Tokyo Network je emitirao seriju između 2005. i 2008. Sve tri sezone su izašle na DVD tržište. Seriju je u Italiji emitirao Rai 4.[30] Seriju je za Sjevernu Ameriku licencirao The Right Stuf International. Titlovani DVD set je izdao Nozomi Entertainment 2008.[31] Serija je licencirana i u Koreji, Tajvanu, Francuskoj,[32] i Italiji.[33]

SoundtrackUredi

Nekoliko albuma sa glazbom Arije je objavljeno, uključujući album za svaku od tri sezona animea, dvije kolekcija od glasovira, kolekcija pjesama te spomen album. Većina objavljenih pjesama pojavilo se na Oriconovoj ljestvici: najbolju prodaju albuma zabilježio je Aria the Natural Vocal Song Collection (30. mjesto),[34] a najbolje prodavana pjesma je "Euforia", uvodna pjesma za Aria the Natural (18. mjesto).[35]

Drama CD-iUredi

Objavljene su četiri CD drame. Prva serija je producirana i prije animea te je imala različite glasovne glumcice; ostale tri su producirane zajedno sa animeom, te sa glasovnim glumicama iz istog.

  • Prva serija obuhvaća dva sveska Arije objavljena 25. kolovoza 2004. i 2005.[36] Jedan svezak je i dramatizacija Aque, objavljen 22. rujna 2005.[37]
  • Druga audio CD serija je producirana zajedno sa Aria the Animation. Objavljena je u studenom i prosincu 2005. te siječnju 2006. Na Oriconovoj ljestvici zauzele su visoko 237. i 161 mjesto po prodaji albuma.[38] Dramski CD koji sadrži drugu seriju objavljena je 27. srpnja 2009., uključujući novu dramu i bonus materijal.
  • Treća serija je producirana zajedno sa Aria the Natural. Sadrži dva sveska objavljena u lipnju i srpnju 2006.[39][40] Dramska CD kutija koja sadrži treću seriju objavljena je u siječnju 2010., uključujući novu dramu i bonus materijal.
  • Četvrta sezona je producirana zajedno sa Aria the Origination. Sadrži sveske Yuki ("snijeg"), Tsuki ("mjesec") i Hana ("cvijet"), objavljene između ožujka i svibnja 2008.[41] Yuki, Tsuki i Hana su zauzeli 87., 55. i 48. mjesto na Oriconovoj ljestvici albuma.[42]

Dodatni dramski CD-i uključeni su kao bonus materijal za svaki svezak Aria Perfect Guide.

TemeUredi

 
Umjetnički prikaz teraformiranog Marsa. Neki su primjetili da se priča ne oslanja na čuda tehnologije, već na iskustvima koje ljudi stječu

Dani Cavallaro navodi da je kolizija troje različitih ličnosti junakinja "duša serije koja stalno u prvi plan stavlja vrijednost svakodnevnih događaja". Također je ostao iznenađen pristupom animea koji jednaku pažnju posvećuje "anegdotalnim dogodovštinama i manjim dramama": kao primjer uzima jednu epizodu u kojoj se cijeli zadatak tri junakinje sastoji od vođenja para na medenom mjesecu kroz vodene kanale u kojoj je najveća "prozaična kriza" slijepa ulica.[43] Prema njegovoj analizi, Aria se usredotočuje na nekoliko tema iz same mange: većina je naglasak na odnose između individualca i zajednice pošto nijedan od likova, bilo glavnih ili sporednih, "nije dohvatljiv neovisno od društvenih formacija u kojima su on ili ona urezani."[43] Neo-Venecija je spoj prošlosti (tradicije) i budućnosti, pa je stoga i spoj mita i aktualnosti. Istodobno, on primjećuje kako oscilacija likova između "rutinskih zadaća i fantastičnih susreta često daje radnji onirički ugođaj", a spoj klasične animacije i CGI-ja daje Ariji "metamorfični ugođaj koji se doima alternativno eteričan i plastično opipljiv".[43] Privrženost toplom ugođaju Cavallaru pridonosi u uspostavljanju "vrijednosti slučajnih svakodnevnih susreta".[44]

Carlo Santos slično razmišlja u recenziji mange o glavnoj junakinji Akari, koja po njemu "nije titpično iritantna osoba koja vrišti i skače od sreće, već djevojka koja ima sposobnost pronaći nešto dobro u svemu u životu".[2] Ipak, naglašava kako katkad pristup priči u obliku "krišci života" odluta predaleko, što "rezultira nikakvim smislom ili smjerom", navodeći kako su najbolje priče one u kojima Akari otiđe iz svoje normalne životne rutine.[2] Santos zaključuje kako Aria nije priča o "čudima svemirske kolonizacije ili tehnološkim izazovima, već o jednostavnim radostima otkrivanja novih prijatelja i novih iskustava - nešto što je relevantno bez obzira u kojem se stoljeću nalazite".[2]

Cavallaro je išao analizirati simbole u priči te ih usporedio sa doktrinama Paracelsusa u konstalaciji različitih prirodnih domena oko četiri "elemenata" - mističnih entiteta koji navodno prebivaju u duhovnoj esenciji fundamentalnih elemenata. Te životne sile utječu na cijelu prirodu.[45] Po njemu, to se primjećuje po tome što se gondolijeri zovu "undina",[nb 1] dok su likovi koji motre klimu planete zovu "salamanderi". "Gnomi" su likovi zaduženi za regulaciju gravitacije planete a "silfi" daju model za dostavu pošte. Također, Cavallaro primjećuje kako "undine" stječu titulu "prima" kada dovrše svoje školovanje, što je isti naziv koji je Paracelsus koristio za određivanje triju primarnih principa koji potječu od žive, sumpora i soli. Predsjednici triju poduzeća nisu ljudi, već inteligentne plavooke mačke koje svi uvažavaju u gradu, što je njega podsjetilo na kame u šintoizmu.[45]

Ilustracije u animeu evociraju stil slavnih slikara kao što su Jacopo Tintoretto, Canaletto, Bernardo Bellotto te J. M. W. Turner, od kojih su prva tri rođena upravo u Veneciji. Glazba je pak spoj blagog jazza, klavira i talijanske folk glazbe. Aria također kopira estetiku venecijanske arhitekture koja je prvotno nastala u Firenci tijekom Renesanse.[47]

OdjekUredi

Japansko ministarstvo kuluture je 2007. objavilo popis pet najboljih mangi nominiranih od čitatelja radi prijave za 11. festival medijskih umjetnosti. Među njima je bila i Aria.[48]

U Japanu, nova izdanja Arije su rutinski dosezala liste "bestsellera" manga te je rasprodana u tri milijuna primjeraka od srpnja 2007., što predstavlja 11 % svih manga svezaka ikada prodanih od njenog izdavača.[49] Recenzija u The Comics Journal je hvalila mangu kao "najbolju strip seriju ikada stvorenu za osnovnoškolke", prozvavši ju "remek-djelom naracije i ilustracija koja je prekrasna za gledanje i gozba za mladu maštu po svojoj sposobnosti pozivanja u potpuno ostvaren svijet".[50] Neki su priču usporedili sa sličnim ZF animeom, Yokohama Kaidashi Kikō.[51] Ipak, neki su isticali kako zbog svoje "anti-dramatičnosti" i sporog ritma, serija neće biti za sve ukuse.[4][6]

U časopisu Animage, prva sezona, Aria the Animation, je 2006. osvojila 12. mjesto na listi 20 najboljih animea godine, sa 86 glasa, dok je u istom izdanju Akari Mizunashi izabrana za 15. najbolji anime ženski lik.[52] Druga sezona, Aria the Natural, je 2007. osvojila 13. mjesto na listi 20 najboljih animea godine. U istom izdanju, Akari Mizunashi je izabrana za 17. najbolji ženski anime lik.[53] 2006., TV Asahi je objavio popis 100 najboljih animiranih TV serija koji se temeljio na online anketi koju je ispunilo japansko stanovništvo. U tom popisu, Aria the Animation se našao na 63. mjestu.[54]

KritikeUredi

Svaka epizoda je dobro uštimana pjesma zaljubljena u spori ritam svakodnevnog života, ispričana sa elegantnim samo-posjedovanjem što ju svrstava svjetlosnim godinama ispred vulgarnog moraliziranja većine priča koje "podižu raspoloženje". Slatka jednostavnost likova upotpunjuje istu jednostavnost priča isprepletenih oko njih, a toplina njihove međuigre zrcali to što je nadahnulo ovu seriju, a to je tiho slavljenje čarolije normalnosti...Spora, namjerno anti-dramatična, Arija nije tradicionalno zabavna serija. Pliva po humoru i patosu, no više od svega, ovo je nježna ali magnetska pozivnica otići u svijet gdje je dobrota vrhovni vladar a život je bogat suptilnom ljepotom.

—Carl Kimlinger,      [4]

Likovi u Ariji su slatki. Velik dio žarišta serije su odnosi između likova te kako se odnose sa manjim izazovima njihovog svakodnevnog života zajedno sa lekcijama koje nauče. Iako ove lekcije nisu tako duboke kao u Honey and Clover, ipak se relevantne, a u nekim slučajevima, i pravovremene. I (za razliku od H&C), komedija češće uspijeva nego ne. Kako sam postao bolje upoznat sa svačijom osobnosti likova, postajali su mi sve više prisniji - čak iako ih se katkad može optužiti da su pomalo djetinjasti. Međutim, Aria nije bez mana. Slično kao i Yokohama Kaidashi Kikō, Aria ima specifičnu publiku, a gledatelji koji trebaju epsku priču neće pronaći ovdje puno toga za uživati. Neki elementi u priči također trebaju ozbiljno zamrzavanje nepovjerenja.

—Sorrow-kun,      [55]

Moram priznati da je Aria serija za određenu publiku. Čvrsti cinici će ju vjerojatno mrziti zbog toga što je, dok će drugi smatrati da je malo prespora zanjihov ukus. Međutim, Aria je serija o životu, o svakodnevnim situacijama i izazovima i oko svih malih sitnica koje mi katkad uzimamo zdravo za gotovo. I zbog toga, ja volim ovaj show.

—Stig Høgset,      [7]

IzvoriUredi

BilješkeUredi

  1. "Undina" (latinski unda: val) je legendarna vodena vila, zavodnica ribara i mornara. Naziv potječe od Paracelsusa te je čest motiv u umjetnosti.[46]

ReferenceUredi

  1. Cavallaro 2010., str. 75
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Santos 2008.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Seiyuu info
  4. 4,0 4,1 4,2 Kimlinger 2008.
  5. Beveridge 2008.
  6. 6,0 6,1 Smith 2008.
  7. 7,0 7,1 Høgset
  8. 8,0 8,1 Amano ožujak 2002., str. 177
  9. Amano svibanj 2008., str. 189
  10. Amano veljača 2008., str. 7
  11. Amano siječanj 2008., str. 9
  12. Venice The Origination
  13. Amano siječanj 2008., str. 182
  14. Aria The Animation DVD Collection I 2008. 6:55
  15. Aria The Animation DVD Collection IV 2008. 12:30
  16. Aria The Animation DVD Collection III 2008. 3:00-3:15
  17. Sato Intervju 2009 3:50
  18. Sato Intervju 2009 0:56
  19. Aria The Animation DVD Collection I 2008. 1:22
  20. Aria and the world of sound 2009. 3:43
  21. Aria and the world of sound 2009. 10:50
  22. Aria and the world of sound 2009. 5:23–5:39
  23. Anime News Network, 10. 1. 2009.
  24. Anime News Network, 3. srpnja 2006.
  25. Tokyopop
  26. Mangakami
  27. Tokyopop Njemačka
  28. Star Comics
  29. Tong Li
  30. Rai 2008.
  31. Nozomi Entertainment
  32. Manga News
  33. Yamato Video
  34. Oricon
  35. Oricon Euforia
  36. Frontier Works Aria
  37. Frontier Works Aqua
  38. Oricon Aria ranking
  39. Frontier Works CD
  40. Frontier Works CDII
  41. Frontier Works 2008.
  42. Oricon rangiranje
  43. 43,0 43,1 43,2 Cavallaro 2010., str. 76
  44. Cavallaro 2010., str. 77
  45. 45,0 45,1 Cavallaro 2010., str. 107–108
  46. Hrvatski leksikon
  47. Cavallaro 2010., str. 110
  48. Anime News Network, 3. 10. 2007.
  49. Anime News Network, 5. 7. 2007.
  50. Anderson 2007.
  51. Northlander
  52. Animage 2006.
  53. Animage 2007.
  54. Anime News Network 2006.
  55. Nihon Review

LiteraturaUredi

Knjige
  • Amano, Kozue (ožujak 2002) (Japanski). Aqua volume 2. Enix. ISBN 978-4-7575-0647-3. 
  • Amano, Kozue (siječanj 2008). "Navigation 01: Neo-Venezia". Aria volume 1. Tokyopop. ISBN 978-1-4278-0510-2. 
  • Amano, Kozue (siječanj 2008). "Ennui Club". Aria volume 1. Tokyopop. ISBN 978-1-4278-0510-2. 
  • Amano, Kozue (veljača 2008). "Navigation 06: My First Customer". Aqua volume 2. Tokyopop. ISBN 978-1-4278-0313-9. 
  • Amano, Kozue (svibanj 2008). "Ennui Club". Aria volume 2. Tokyopop. ISBN 978-1-4278-0511-9. 
  • Cavallaro, Dani (2010). Anime and the Visual Novel: Narrative Structure, Design and Play at the Crossroads of Animation and Computer Games. Jefferson, Sjeverna Karolina: McFarland. ISBN 9780786444274. 
  • Cavallaro, Dani (2010). Magic As Metaphor in Anime: A Critical Study. Jefferson, Sjeverna Karolina: McFarland. ISBN 9780786447442. 
Novinski članci, dokumentarci i vijesti
Ostalo

Vanjske povezniceUredi

  Članak Aria (anime) je odabran u kategoriju izabranih članaka.
Pozivamo vas da unaprijedite i potom predložite neki članak za izabrani.