Arhont basileus

(Preusmjereno sa stranice Arhont bazileus)

Arhont basileus (starogrčki: ἄρχων βασιλεύς) naziv je jedne političke funkcije u Antičkoj Grčkoj. Taj termin doslovno znači "arhont kralj", a sastavljen je od reči arhont (= "vladalac" ili "čelnik") i basileus (= "kralj" ili "suveren").

U drevnoj Atini funkcija arhonta basileusa (koji se zvao i samo basileus) bio je ostatak nakadašnje atinske monarhije. Tokom 7. i 6. veka pne. većinu političke moći držali su ostali arhonti Atine (polemarh, arhont eponim i tesmosteti), te isprva Areopag, a kasnije veće i narodna skupština. Arhont basileus, s druge strane, preuzeo je pre svega religijske dužnosti nekadašnjih kraljeva, pa je tako bio odgovoran za misterije, Lenejski festival i Antesterije, a predsedavao je i Areopagom.[1]

Prema jednoj tradiciji, arhonti su se isprva birali na svakih deset godina, a od 683. pne. na svakih godinu dana. Nakon Solonovih reformi za arhonte su birani samo Atinjani koji su pripadali jednoj od dve najbogatije grupe građana ― pentakosiomedimnima (πεντακοσιομέδιμνοι) ili hipejima (ἱππεῖς). Od 487. pne. arhonti su postavljani slučajnim žrebom sa popisa do koga se prvo došlo izborima. Od 457/6. pne. za arhonte su mogli biti postavljeni i oni koji su pripadali trećem imovinskom razredu ― zeugitima (ζευγῖται).[2]

Svake godine tokom festivala Antesterija supruga arhonta basileusa, koja je nosila tituli basiline (βασιλίννα), udavala se za boga Dionisa u svečanom verskom obredu "svetog venčanja" (hieros gamos), najverovatnije da bi se od boga dobila naklonost i sigurnost za ceo polis.[3] Nije poznato šta je tačno taj obred podrazumevao, no svakako se radilo o važnoj ulozi za jednu ženu, koja bi inače ― prema Plutarhu i Solonu ― svoj život provodila uglavom u kući i u anonimnosti.

Reference uredi

  1. M. C. Howatson, ed., The Oxford Companion to Classical Literature (2nd ed.), Oxford University Press, Oxford, New York, 1997, s.v. archons.
  2. The Oxford Classical Dictionary (3rd ed.), 2003, s.v. archontes.
  3. Stanton, G.R. (1990). Athenian Politics c.800–500 B.C.: A Sourcebook. London and New York: Routledge. str. 7.