Arhont (gnosticizam)

Gnostici su verovali u postojanje zlih arhonata (vladara) u kosmosu, koji porobljavaju duhovni svet.[1] Ovo je bilo jedno od ključnih verovanja gnostika, koji su vlastitu duhovnu prirodu definirali u suprotnosti s pojmom vlasti koja porobljava.

Suprotstavljeni vladarima tame su sinovi svetlosti.[2] Unutar zlog svijeta ipak postoji nada, jer će njihova duhovna priroda biti trajnija od arhontske, a njihova nebeska sudbina slavnija. Vladari će na kraju nestati, a gnostici, djeca svjetlosti, spoznat će i slaviti Oca.[1]

Pojam arhonata, u smislu vladara tame, pominje se i u Novom zavetu. apostol Pavle je govorio da „naš rat nije s krvlju i telom, nego s poglavarima i vlastima, i s vladarima tame ovog sveta, s duhovima pakosti ispod neba".[3]

Stvaranje i porobljenjeUredi

 
Gustave Doré, Jakov se rve sa anđelom Samaelom (1855)

Prema Stvarnosti vladara, Samael, „bog slepih" hebrejske biblije i njegovi „vladari tame", a ne pravi Bog, stvaraju Adamovo telo, „stavljaju ga u vrt Edenski, da ga radi i da ga čuva", a zatim ga uspavljuju i od njegovog rebra prave mu ženskog partnera.[4] Isti vladari zabranjuju Adamu da jede voće s Drveta znanja, da mu ono ne otvori oči za istinu, jer su bili ljubomorni i želeli da njime vladaju. Kada su im se Adam i Eva, kojima je pomogla zmija podučavateljica, usprotivili, vladari su prokleli ženu i zmiju, i isterali Adama i Evu iz raja. Štaviše, bacili su čovečanstvo u veliku zabunu i život ispunjen argatovanjem, dirinčenjem, kako ljudi zauzeti svetskim poslovima, ne bi imali prilike da se posvete svetom duhu. Prema gnosticima, ljudska situacija - rad, brak i rađanje dece - nije dar božanskog blagoslova, već znak ropstva kosmičkim vladarima, koje ljudskim bićima onemogućuju oslobođenje.[4]

Jer, Arhont je bio predmet podsmijeha zato što je rekao: "Ja sam Bog, i nema većega od mene. Samo ja sam Otac, Gospodin, i nema drugoga do mene. Ja sam ljubomoran Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu trećega i četvrtoga naraštaja."[5] — Druga rasprava velikog Seta

Tajna knjiga Jovanova navodi da zli arhonti smještaju čovjeka u materijalno tijelo kako bi ga držali zatočenim, te stvaraju ženu i spolnu žudnju kako bi se božansko u njemu raspršilo i otežalo mu bijeg. Glavni vladar Yaldabaoth sa arhontima vrši napade na Adama i Evu i tjera ih iz raja. Najpre glavni vladar „zavodi [Evu] ... začevši joj dva sina", Kaina i Avelja. Tako se od tog vremena „polni odnos vrši do dana današnjeg, zbog glavnog vladara", koji je u Evu „usadio polni prohtev". Glavni vladar „šalje svoje anđele ljudskim kćerima" (videti Postanje 6: 2) da se s njima pare, rađaju decu i žive zajedno; da ih nauče kako da kopaju zlato, srebro, gvožđe i bakar. Tako arhonti drže ljude pod svojom vlašću i bacaju ljude koji ih slede u veliku zabunu. Ljudi doživljavaju starost ne znajući za radost; umiru ne mogavši da saznaju istinu i spoznaju Boga. I tako su oni porobili celu vasionu, od osnivanja sveta do danas.[4]

Dolazak spasiteljaUredi

Konačno dolazi Hristos, iz plerome, da spasi čovječanstvo, podsjećajući ljude na njihovo nebesko porijeklo. On prolazi kroz sedam nebesa tako da to arhonti ne vide. Samo se oni koji imaju znanje i koji žive asketskim životom mogu vratiti u kraljevstvo svjetlosti. Izbavljene duše ne bivaju ponovo gurnute u telo.[6]

Prema Svedočanstvu istine, većina hrišćana se, budući obmanuti, ne mole Bogu već natprirodnim „vladarima" (arhontima). Ovaj gnostički spis čak tvrdi da je Bog kome se većina hrišćana moli, Bog hebrejske Biblije, u stvari poglavar palih anđela, od čije je tiranije Hrist došao da oslobodi čovečanstvo.[4]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Izvorni koptski tekstovi (Hipostaza arhonata, uvod: Roger A. Bullard)
  2. Druga rasprava velikog Seta
  3. Poslanica Efežanima, 6: 12
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Elejn Pejgels - Poreklo Satane (scribd)
  5. Druga rasprava velikog Seta 64
  6. Izvorni koptski tekstovi (Ivanov apokrif, uvod: Frederik Wisse)

Vidi jošUredi