Arapski ustanak

(Preusmjereno sa stranice Arapska pobuna)

Arapska pobuna je izbila 1916. godine sa ciljem ostvarenja nezavisnosti Arapa od Osmanskog carstva i stvaranja jedinstvene arapske države od Alepa u Siriji do Adena u Jemenu. Pobunu je inicirao šerif Meke Husein ibn Ali.

Arapski ustanak
Segment Prvog svetskog rata

Arapski ustanici sa zastavom
Datum jun 1916. – oktobar 1918.
Lokacija
Ishod Primirje u Mudrosu
Sporazum u Sevru
Sukobljene strane
Arapski ustanak Hašemitski Arapi
 Ujedinjeno Kraljevstvo
 Osmansko carstvo

Pozadina uredi

U Turskoj je 1908. izvršen državni udar kojim su na vlast došli Mladoturci, tj turska nacionalistička partija Mladi Turci. Preoteli su vlast od sultana Abdul Hamida II. Posle toga se bitno promenila otomanska politika, a povećala se diskriminacija prema onima koji nisu Turci. Osmansko carstvo se pridružilo Centralnim silama u Prvom svetskom ratu. Mnogi arapski nacionalisti bili su uhapšeni u Damasku i Bejrutu. Bili su mučeni i ubijeni. Arapima se pretilo i Hejaz železnicom, koja bi pomogla da se turska vojska lako pokrene duboko u arapske teritorije

Lorens od Arabije uredi

Šerif Meke Husein ibn Ali je bio vođa arapskih nacionalista. Sklopio je oko 8. juna 1916. savez sa Velikom Britanijom i Francuskom protiv Osmanskog carstva. Arapske snage su predvodili njegovi sinovi Abdulah i Fejsal. Britanska vlada u Egiptu je odmah poslala mladog oficira da radi sa Arapima. Bio je to T. E. Lorens, poznat kao Lorens od Arabije.

Lorens od Arabije je mnogo doprineo arapskoj pobuni time što je ubedio arapske vođe (Abdulaha I od Jordana i Fejsala I od Iraka) da je potrebno koordinirati njihove arapske akcije sa britanskom strategijom. Uspeo je ubediti arapske vođe da ne napadaju Turke da bi ih isterali iz Medine, nego da napadaju njihove linije komunikacije, tj posebno Hedžaz železnicu. Time je bilo vezano jako mnogo turske vojske da štite i stalno popravljaju štete na železnici. Koristili su se gerilskom taktikom „udri i beži“.

Lorens od Arabije je organizovao arapski napad na lučki grad Akabu, koja je bila bitna za Britance kao baza za opskrbu Egipatskoga ekspedicionog korpusa ali i za pomoć arapskoj pobuni. Arapi su zauzeli Akabu 6. jula 1917. godine. Tokom bitke Britanaca i Turaka na području Gaze i Biršebe Arapi su nizom malih napada napadali turske položaje. Pomogli su da general Alenbaj osvoji Jerusalim pre Božića 1917. godine.

1918 - kraj borbi uredi

Tokom 1918. arapska konjica je postajala sve moćnija i značajnija. Ona je britanske snage stalno izveštavala o turskim pozicijama. Osim toga stalno su napadali turske jedinice za snabdevanje, male garnizone i uništavali su železničku prugu. Moguće je da je britanska zadnja ofanziva i bitka za Megido (1918) bila tako uspešna. Otomanska vojska je uništena za manje od deset dana borbe. Australijska laka konjica je bez borbe došla do Damaska 30. septembra 1918. godine. Lorens od Arabije je sa arapskom vojskom ujahao u Damask 1. oktobra 1918. da bi primio predaju grada. Na kraju rata Egipatski ekspedicioni korpus je zauzeo današnji Izrael, Jordan, Liban, južnu Siriju i veliki deo Arapskoga poluostrva.

Arapske snage su brojale oko 5.000 pobunjenika. Glavni doprinos arapske pobune je da su vezali desetke hiljada turskih vojnika, koji bi inače bili upotrebljeni za napad na Suecki kanal.

Velika Britanija i Francuska su sklopile tajni Sajks-Pikotov sporazum iz 1916. po kome dele interesne sfere na Bliskom istoku. Arapsko područje su podelili nepovoljno po Arape u suštini kršeći obećanja koja su im dali. Tajnom Sajks-Pikot sporazum priključila se i Rusija. Nakon Oktobarske revolucije Lenjin je objavio sadržaj tajnoga sporazuma.

Osim toga i Balforovom deklaracijom iz 1917. Velika Britanija je obećala Jevrejima državu u Palestini.

Vidi još uredi

Izvori uredi