Aragonski križarski rat

Aragonski križarski rat (1284.-1285.) proglasio je papa Martin IV. protiv aragonskog kralja Pedra III od Aragona.

Uvod u sukob

Petar III. Aragonski

Papa je podržavao Anžuvince kao vladare Sicilije. Nakon svrgavanja Anžuvinaca u pobuni nazvanoj Sicilijanska večernja, uslijedio je rat Sicilijanaca i Pedra III od Aragona protiv Anžuvinaca. Kada je Pedro postao kralj Sicilije, papa ga svrgava kao kralja i proglašava križarski rat protiv njega. Tvrdnjom da je Sicilija papin feud, papa nalazi opravdanje za taj čin.

Papa je namjenio Krunu Aragona Karlu Valoisu, sinu francuskog kralja Filipa III. Sukob je prerastao u jedan vid građanskog rata. Pedrov brat Jaime II monarh Kraljevstva Mallorca udružio se sa francuskim kraljem Philippom III, kako je unutar njegova kraljevstva bila i Grofovija Roussillon predstavljao je tampon zonu između Kraljevine Francuske i Krune Aragona.

Ogromna francuska vojska ulazi 1284. u Roussillon pod vodstvom Karla Valoisa, Philippea III i Philippea IV. Vojska se sastojala od 16.000 konjanika, 17.000 strijelaca i 100.000 pješaka. Međutim, lokalno stanovništvo bilo je protiv Francuza, pa su im zadavali dosta teškoća pri svladavanju. Philippe III imao je dosta problema pri zauzimanju Girone. Tu je okrunjen Karlo Valois, ali ne pravom krunom, nego kardinalskom kapom, pa je kralj dobio i nadimak kralj s kapom.

Povratkom slavnog admirala Ruggiera di Laurie, dolazi do obrata. Francuska flota je uništena 4. septembra 1285. blizu Barcelone. Ubrzo je francusku vojsku pogodila i epidemija dezinterije, a nije bio ni pošteđen i kralj. Philippe IV započeo je pregovore o slobodnom prelasku kraljevske familije preko Pirineja. Dok je kraljevskoj familiji bio dozvoljen prolaz, francuska vojska je bila primorana sama tražiti prolaz. Bila je i desetkovana u pokušaju prelaska Pirineja i povratka u Francusku. Kralj Philippe III. umro je 1285. godine.

Posljedice i sporazumi

Historičari opisuju ovaj rat kao potpuno nepotrebnu kampanju dinastije Capet. Mallorca je bila razorena i prestala je postojati kao nezavisni entitet. Pedrov sin Alfonso III od Aragona je nakon tog 1286.zauzeo i anektirao Baleare u Krunu Aragona.

Sporazumom iz Tarascona 1291. službeno je završen križarski rat. Po ugovoru papa priznaje Alfonsu III. vlast nad Krunom Aragona, a njegovom bratu nad Sicilijom. Alfonso je vratio Mallorcu i obvezao se da će aragonski vitezovi otići sa Sicilije.

Izvori

• Chaytor, H. J. A History of Aragon and Catalonia. London: Methuen, 1933.
• Jordan, William Chester. Europe in the High Middle Ages. London: Viking, 2003.