Aquae Iasae, je bilo rimsko naselje, na području današnjih Varaždinskih Toplica. Danas je to ime za arheološki lokalitet.

Aquae Iasae
Arheološko nalazište Aquae Iasae
Zemlja  Hrvatska
Civilizacija Rimsko carstvo
Aquae Iasae na mapi Hrvatske
Aquae Iasae
Položaj Aquae Iasae
Period postojanja 1. - 4. vijek
Koordinate: 46°12′N 16°25′E / 46.200°N 16.417°E / 46.200; 16.417

Historija naselja

uredi

U 3. vijeku pne. na ovom području živjelo je ilirsko pleme Jasi, po čijem su imeni Rimljani kasnije ovo mjesto prozvali Aquae Iasae. Još za vrijeme Jasa naselje je zbog izvora termalne vode, izraslo u značajno zdravstveno, obredno, kulturno pa i ekonomsko središte Gornje Panonije. Najveći procvat naselje je doživilo za Rimljana, od 1. do 4. vijeka. Javni dio rimskog naselja nalazio se na najvišoj terasi brežuljka Varaždinskih toplica, danas je tu park, i arheološki lokalitet. Stambeni dio Aquae Iasae bio je na terasama koje se spuštaju prema podnožju brijega, a u samom podnožju izgrađeni su zanatsko-trgovački i sajamski objekti. [1] Krajem 3. vijeka Aquae Iasae su opustošene u provali Gota, a početkom 4. vijeka obnavlja ih car Konstantin Veliki. Naselje je potpuno propalo i opustošeno u 4. vijeku za vrijeme provale naroda.[1]

Arheološka istraživanja

uredi

Intenzivna arheološka iskopanja i istraživanja započeta su od 1953. godine, a proveo ih je Antički odjel Arheološkog muzeja u Zagrebu, pod vodstvom profesora Marcela Gorenca. Tada je u kupališnom parku otkriven kompleks rimske javne arhitekture iz 1. - 4. vijeka, površine 6000 km². Ovaj sklop sastojao se od; kupališnog dijela, koji čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, foruma s trijemovima smještenog oko glavnog termalnog izvora, te kapitolija s hramovima Jupitera, Junone i Minerve. Za iskapanja na lokalitetu su pronađeni brojni ostatci, kao dijelovi mačeva, štitova, noževa, britvi, carskog novca (koji su bacani u bazen za sreću), puno kipova nimfi (nymfus salutaris, božice ozdravljenja) i odlično sačuvan pločnik (većina ploča od mramora) iz 2. vijeka.

Najvredniji nalaz kip božice Minerve s postamentom, pronađen je tek 1967. na samom ulazu u hram.[2] Minerva na glavi ima legionarski šljem, bakreno koplje i štit, a umjesto kose ima zmije (znak ljekarništva). Ovaj kip je nastao je u 2. vijeku u Ptuju, dao je izraditi vijećnik kao zavjetni dar za ozdravljenje.

Istraživanjima u novije vrijeme, na forumu je otkriven stari rimski bazen, koji se nekada nalazio, a i danas se nalazi na prirodnom izvoru termalne vode.[1]

Ovaj rimski bazen ima dimenzije 8x13.5 metara i dubine je 2.6 metara. Njime je bilo ograđeno prirodno izvorište termalne vode, građen je od velikih kamenih blokova, a voda se odvodila u kupalište sistemom kanala. Dosad je jedini sličan primjer takvog bazena poznat u Engleskoj - u rimskom naselju Aquae Sulis (Bath, Engleska).

  • Specifični uvjeti tla oko izvora termalne vode, odnosno sedrene naslage, uvjetovali su dobru sačuvanost rimske arhitekture, tako da je ovaj kompleks jedan od najbolje očuvanih rimskih lokaliteta u Hrvatskoj.

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 Završna istraživanja antičkog kupališnog kompleksa u Varaždinskim Toplicama, Vol.4 No.1 Veljača 1971. (hrvatski). Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. Pristupljeno 08. 01. 2015. 
  2. Minerva iz Varaždinskih Toplica i njezin majstor (hrvatski). Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. Pristupljeno 08. 01. 2015. 

Literatura

uredi
  • Istraživanja antiknog kupališta u Varaždinskim Toplicama od 1956. do 1959. godine (1962), Vikić-Belančić, Marcel Gorenc, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol.1 No.1 Veljača 1958.
  • Završna istraživanja antičkog kupališnog kompleksa u Varaždinskim Toplicama, Branka Vikić-Belančić, Marcel Gorenc, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 4 No. 1, 1970.
  • Varaždinske toplice - Aquae Iasae u antičko doba / M. Gorenc, B. Vikić, Varaždinske Toplice : Zavičajni muzej Varaždinske Toplice , 1980.
  • Minerva iz Varaždinskih Toplica i njen majstor (1984). Varaždinske Toplice, Marcel Gorenc, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol.16-17 No.1 Listopad 1984.