Apel ili Apeles (Apelles) je ranohrišćanski teolog iz 2. vijeka i najznačajniji Marcionov učenik.

Apeles se u Rimu priključio Markionu, a još za njegova života otišao je u Aleksandriju, gde je razradio učenje da je demijurga stvorio dobri bog. On je donekle izmijenio učiteljevu nauku, jer je njegov dualizam pretvorio u naučavanje o jednom vrhovnom principu.[1] Prema predanju, u jednoj disputi ga je Rodon, koji je bio katolik, pitao, odakle dokazuje da ima samo jedan vrhovni princip. On je odgovorio da ne zna zašto ima samo jedan vrhovni princip (mia arche), ali da se instinktivno »osjeća nagnatim da samo tako vjeruje«.[2]

Apelles je napisao djelo »Silogizmi« (Syllogismoi), u najmanje 38 knjiga, u kojima je dokazivao da su Mojsijeve knjige pune neistina, pa prema tome ne mogu biti božjeg porekla.[3] Fragmenti su sačuvani kod Ambrozija (De Paradiso). Napisao je i djelo Objave (Phaneroseis), gdje je riječ o nekoj vidjelici Filomeni iz Rima, ali to je izgubljeno. Čini se, da se Apelles poslije svoga boravka u Aleksandriji vratio u Rim.[1]

Od Euzebija saznajemo da je zabacivao proroštva, i da su ga kao starca poštivali zbog načina života.[2]

IzvoriUredi

Vidi jošUredi