Anton Pashku (sh. Anton Pašku, Graždanik kraj Prizrena, 7. januar 1937 – Priština, 31. oktobar 1995) bio je kosovski pisac albanske narodnosti.[1]

Anton Pashku
Biografske informacije
Rođenje(1937-01-07)7. 1. 1937.
Graždanik, Kraljevina Jugoslavija
Smrt31. 10. 1995. (dob: 58)
Priština, Kosovo, Srbija, SRJ
DržavljanstvoJugoslavija
Obrazovanje
Zanimanje
  • Pisac
  • dramaturg
  • književni kritičar
Opus
JezikAlbanski

Život uredi

Anton Pašku rođen je u Graždaniku kod Prizrena u seljačkoj obitelji. Bio je jedan od urednika prištinskog književnog časopisa Jeta e re, neko vrijeme urednik kulturne rubrike dnevnoga lista Rilindja, a krajem 1971. postao je urednik u izdavačkom poduzeću Rilindja,.[1] gdje je uređivao prozu i dramu. Njegove eksperimentalne pripovijetke, romani i drame, koji pokazuju srodnost s djelima Georgea Orwella, Franza Kafke i Roberta Musila, suptilne su i majstorske studije psihe. Pašku je pisac koji se ne obraća širokim masama javnosti, već čitatelju koji uživa u hermetičkim opažanjima i detaljima analize likova. Bilo je to zbog oštrog političkog potiskivanja prve generacije proznih pisaca među kosovskim Albanaca krajem pedesetih godina 20. stoljeća, zbog čega se povukao iz glavnih tokova književne produkcije i stvorio svoj povučeni svijet.[2]

Djelo uredi

Među Paškuovim djelima jesu: zbirke pripovijedaka Tregime (sh. Pripovijetke, Priština, 1961), Kjasina ((sh. Močvara, Priština, 1973), Lutjet e mbrëmjes (sh. Večernje molitve, Priština, 1978), te roman Oh (sh. Oh, Priština, 1971), koji predstavlja vježbu u stilu i proizvod je groteske i nešto sasvim jedinstveno u albanskoj književnosti.[2] Također je autor predstava kao što su Sinkopa (sh. Sinkopa, Priština, 1969) i Gof (sh. Goznica, Priština, 1976).[1] Anton Pašku svrstava se među najbolje stiliste albanske književnosti.[2] Rilindja je 1986. objavila njegova sabrana djela u tri knjige. Djela su mu prevođena na jezike narodâ Jugoslavije i na francuski.[1]

Pašku je jedini predstavnik književnog pravca moderne u albanskoj književnosti.[3] Postao je inicijator modernizacije albanske drame općenito.[4] U književnost na albanskom uveo je kazalište apsurda s dramama Sinkopa (Priština, 1968) i Gof (Priština, 1976),[5] koje unose inovacije u albansku dramu i približuju je europskim uzorima toga doba, posebno drami apsurda te nadrealističkoj i egzistencijalističkoj drami.[6]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 „Pashku, Anton”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2021. Pristupljeno 1 maj 2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Robert Elsie. „Anton Pashku”. Albanian Literature. Pristupljeno 1 maj 2021. 
  3. Brahaj, Manjola (2017). PROZA E ANTON PASHKUT MES MODERNES DHE EKSPERIMENTALES' - punim doktorature” (sq) (PDF). Tiranë. str. 5,11-12. Arhivirano iz originala na datum 23 gusht 2020. Pristupljeno 23 August 2020. 
  4. Halili 2013: str. 5.
  5. Robert Elsie (1995), Histori e Letërsisë Shqiptare, përktheu Abdurrahman Myftiu, Tirana & Peja: Dukagjini, 1997, str. 315.
  6. Halili 2013: str. 6–7

Literatura uredi