Anto Baković (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.), jugoslavenski i hrvatski katolički svećenik, pisac, novinar i aktivist.

Anto Baković
Rođenje(1931-07-04)4. 7. 1931.
Goražde, Jugoslavija
Smrt26. 1. 2017. (dob: 85)
Zagreb, Hrvatska

Životopis uredi

Katolički svećenik Anto Baković je poticao obitelji, da prihvate »Jedno dijete više!«

Rođen je 1931. godine u Goraždu na rijeci Drini kao sedmo dijete u dobrostojećoj obitelji.[1] Kao student bogoslovije pozvan je na služenje vojnog roka u JNA. Već tada je javno iznosio neslaganje sa postojećim jugoslavenskim komunističkim režimom. te je na kraju vojnog roka osuđen je na izdržavanje zatvorske kazne s prisilnim radom u vremenu od četiri godine, jer je odbio govoriti protiv kardinala Alojzija Stepinca. Prema vlastitim navodima, u zatvoru u Nišu je doživio torturu kroz tri dana batinjanja, do duboke nesvijesti i kome.[2]

Nakon izlaska iz zatvora nastavio je i završio studij teologije. Za svećenika je zaređen 1959. godine.

Djelovao je u župama Kakanj, Korićane, Janjevo na Kosovu i u Maglaju. U Janjevo je došao nakon što je protjeran iz BIH, jer je bio nepoćudan režimu zbog predanog svećeničkog rada. Osnovao je dječji zbor "Bijeli anđeli", koji je postao poznat u cijeloj bivšoj državi. Osnovao je i "Katon" (Katolički ton) te snimio i izdao dvadesetak singlica - gramofonskih ploča sa stotinjak pjesama pod nazivom "Duhovne hrvatske pučke pjesme".[3] Opet je osuđen na zatvorsku kaznu. Nakon povratka, djelovao je u župi Maglaj, gdje je izgradio svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića. Snimio je Bibliju u kasetama, prvo zvučno izdanje Biblije na hrvatskom jeziku. Do kraja postojanja Jugoslavije je ukupno proveo 10 godina izdržavajući različite zatvorske kazne u 7 zatvora.[4] Prestao je sa službovanjem u župi 1983. godine, kada je umirovljen zbog bolesti.

Poslije prvih demokratskih izbora i dolaska HDZ-a na vlast, postao je društveno aktivan i jedna od najpoznatijih ličnosti u javnom životu Hrvatske. Pružao je snažnu potporu HDZ-u i predsjedniku Franji Tuđmanu, odnosno njegovoj nacionalističkoj politici. Tada je postao poznat, po za jednog katoličkog svećenika neobičnoj, ali slikovitoj izjavi da je "narod bez države isto što i govno na kiši" [5]. Njegov aktivizam se poslije stvaranja nezavisne Hrvatske orijentirao prvenstveno na nastojanje da se ustrojstvo i zakoni Hrvatske što više usklade s naukom Katoličke crkve.

U tom se smislu najviše bavio nastojanjima da se zabrani pobačaj, ali i da se u Hrvatskoj vodi aktivnija pro-natalitetnija politika, smatrajući da će Hrvati, s obzirom na demografske trendove izumrijeti. U tu je svrhu osnovao udruge Hrvatski populacijski pokret, Pronatalitetni pokret "Jedno dijete više", Martyrium Croatiae i Apostolat ljubavi "Jedna obitelj više". Također uređuje i izdaje mjesečnik Narod, glasilo za demografsku obnovu i duhovni preporod.

Zbog svojih stavova je bio česta meta kritika od strane liberalnog i lijevo orijentiranog dijela hrvatske javnosti-

Proslavio je 50. godina svećeništva zlatnom misom 12. 7. 2009. godine. Umro je 26. siječnja 2017. u Zagrebu.[6]

Bibliografija uredi

  • Za jednu bolju Hrvatsku
  • Hrvatska demografska čitanka
  • Jedno dijete više
  • Programska načela Hrvatskog populacijskog pokreta
  • Drinske mučenice
  • Ostaje li Hrvatska bez majki
  • Dječak s Drine (autobiografija)
  • Svećenici - žrtve rata i poraća: Hrvatski martirologij XX. stoljeća
  • Batinama do oltara

Reference uredi

  1. http://hakave.org/index.php?option=com_content&id=4944
  2. Don Ante Baković: Batinama do oltara, Martyrium Croatiae Zagreb 2009.
  3. http://www.cro-rss.com/article_sve%E6eni%E8ki_zlatnik_don_anto_bakovi%E6__4186584.htm[mrtav link]
  4. „Verbum | Anto Baković”. Arhivirano iz originala na datum 2010-09-09. Pristupljeno 2011-07-16. 
  5. „Vožnja u kleru”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-12. Pristupljeno 2011-07-16. 
  6. „Umro don Anto Baković”. HRT. 26. siječnja 2017. Pristupljeno 28. siječnja 2017. 

Vanjske veze uredi