Antimah je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.

Mitologija uredi

  1. Prema Apolodoru, bio je sin Herakla i Nikipe, Tespijeve kćerke.[1]
  2. Bio je jedan od Heraklida[1], Dejfontov otac[2] i Trasijanorov sin. Njega je spomenuo Pausanija.[3]
  3. Apolodor ga je nabrojao među Penelopine prosce iz Dulihija.[4]
  4. Prema Ovidijevim Metamorfozama, bio je kentaur. Prisustvovao je Piritojevom venčanju i borio se protiv Lapita. Ubio ga je Kenej.[5]
  5. U Homerovoj Ilijadi bio je Trojanac, koji, nadajući se mitu, odnosno zlatu koje mu je Paris obećao, elokventno je odbijao sve predloge da se Helena vrati Menelaju, kada su pred početak rata Menelaj i Odisej to zahtevali od Trojanaca.[2] On je čak svoje sunarodnike nagovarao da ih ubiju.[6] Njegova deca su bila Pisandar, Hipoloh, Hipomah i Tisifona.[1]
  6. Prema Kvintu Smirnjaninu, bio je ratnik sa Krita koji je došao sa kraljem Idomenejem da se u trojanskom ratu bori protiv Trojanaca. Bio je jedan od junaka sakrivenih u trojanskom konju. Ubio ga je Eneja.[7]
  7. Prema Higinu, bio je jedan od Egiptida, oženjen Danaidom Midejom.[8]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Antimache to Arsippe
  2. 2,0 2,1 Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. theoi.com: DESCRIPTION OF GREECE, TRANS. BY W. H. S. JONES; ARGOS, MYTHICAL HISTORY [2.19.1]
  4. Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: SUITORS OF PENELOPE; List of the SUITORS OF PENELOPE
  5. Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: CENTAURS; List of CENTAURS
  6. „Greek Myth Index: Antimachus”. Arhivirano iz originala na datum 2011-04-26. Pristupljeno 2011-07-07. 
  7. Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: ACHAEANS
  8. Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: DANAIDS; The DANAIDS and their husbands according to Hyginus, Fabulae 170