Ante Katunarić

Ante Katunarić (Split, 11. siječnja 1877. - 2. svibnja 1935.) je bio hrvatski likovni umjetnik i profesor iz Splita. Bio je svestranom osobom: osim što je bio likovnim umjetnikom, bio je glazbenikom, pedagogom, novinarom, hrvatskim književnikom, fotografom i športašem.

Svojom je svestranom pojavom obilježio splitsko međuratno razdoblje. U likovnosti iskazao se od ilustracije do grafičke opreme splitskih časopisa i knjiga. Pretpostavlja se da je ilustrirao knjigu splitskog pjesnika i budućeg gradonačelnika Vicka Mihaljevića, zajedno sa samim Mihaljevićem i Meneghelom Dinčićem. Katunarićev opus grafika čini stotinjak djela različitih tehnika. Njegov je doprinos hrvatsko slikarstvo|hrvatskom slikarstvu]] slabije vrjednovan.

Svoja djela je izlagao u okviru paviljona Kraljevine Srbije na međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. godine.[1]

Bio je drugim i četvrtim predsjednikom HNK Hajduka, od 1912. do 1913. godine i 1913.

Kao književnik služio se pseudonimom Duje Balavac (Ante o'Soca). Napisao je ova djela:

  • Splitski ratni soneti: (gladni soneti 1917.); Tamašna vrimena :(monolog), Duje Balavac (Ante o’Soca), 1918.
  • Sa Jadrana : novele, 1930.
  • Bog je providio i druge priče, 1933. (sadrži autoportret)

Njegove su pripovjetke ušle u antologiju Kazivanja o Splitu : zbornik pripovijednih proza iz grada pod Marjanom prireditelja Zdravka Mužinića iz 1997. godine. Anatolij Kudrjavcev je Katunarićeve pjesme uvrstio u svoju antologiju Splite moj: poezija o Splitu iz 2002. godine.

Izvori uredi

  1. Elezović, Zvezdana (2009). „Kosovske teme paviljona Kraljevine Srbije na međunarodnoj izložbi u Rimu 1911. godine”. Baština 27.