Antaisaka (narod)
Antaisaka ili Antesaka su jedan od 18 naroda Madagaskara, od 1 261 000[1] pripadnika (5.3 % stanovnika Madagaskara)[2], koji žive na istočnoj obali oko aluvijalne kotline i ušća rijeke Mananara u Indijski ocean.[2] Njihovo ime na malagaškom znači ljudi od Sakalava[3], jer je prema njihovoj legendi, njihov historijski vođa Andriamandresi, koji ih je doveo na sadašnje teritorije sa zapadne obale (oko rijeke Mangoki), bio pripadnik plemena Sakalava.
| Antaisaka | |||
|---|---|---|---|
 | |||
| Ratnici Antaisaka snimljeni 1931. | |||
| Ukupna populacija | |||
|
1 261 000 [1] | |||
| Regioni sa značajnim brojem pripadnika | |||
| |||
| Jezik/ci | |||
| malagaški | |||
| Religija | |||
| Kršćanstvo • Animizam | |||
| Srodne etničke grupe | |||
| Malgaški narodi |
Antaisake kao i većinski Merine govore malgaški makrojezik, njegovu varijantu zvanu Malagaški Južni Betsimisaraka, ali svojim posebnim dijalektom Antasaka.[4]
Historija uredi
Iako njihova plemenska aristokracija tvrdi da oni svoje porijeklo vuku od Sakalava iz Mangokija, činjenice dokazuju da niži pripadnici njihova naroda potječu od Bara, Tanala i drugih malgaških etničkih skupina.[3]
Antaisake su ponosni na svoju vojničku historiju, kad su slovili za uporne i nepopusljive borce u obrani vlastite samostalnosti. Još i danas među njima kruži priča da je merinska kraljica Ranavalona I. trebala 9 000 vojnika da pokori njihovo kraljevsto početkom 19. vijeka.[3]
Geografska rasprostranjenost uredi
Antaisake danas žive većinom u Provinciji Fianarantsoa, njihova neformalna prijestolnica je grad Vangaindrano na ušću rijeke Mananara u Indijski ocean. Oni su danas većinom ratari koji se bave uzgojem kave, banana i riže.[5]
Običaji uredi
Njihove tradicionalne kuće obično su podignute na kamenom postolju i pokrivene palminim lišćem.[5] Uobičajeno imaju po dvoja vrata, jedna im služe kao normalni ulaz, a druga koja se obično nalaze na istoku, koriste isključivo za iznošenje mrtvih ukućana.[5] Antaisake pokapaju svoje mrtve u zajedničke grobne kuće (kibori) koje grade na vrhu ili padini brijega. Prije konačnog pogreba, leš pokojnika odnesu na tajno mjesto u šumu, da se dobro isuši.[5]
Muški članovi Antaisaka ne žanju rižu, već samo žene, jer je to za njih tabu. Antaisake puno više od ostalih malgaških naroda održavaju kult mrtvih, koji ih često dovodi u nezavidnu ekonomsku situaciju i do bankrota.[3]
Veze uredi
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 „Antaisaka of Madagascar” (engleski). Joshua project. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ 2,0 2,1 „Peoples of the East Coast” (engleski). Country Studies. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 „Antasaka” (španjolski). Ikuska Libros, S.L.. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ „Languages of Madagascar” (engleski). SIL International. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 „Antaisaka” (engleski). madacamp. Pristupljeno 16. 10. 2011.
Vanjske veze uredi
- Antasaka (es)