Andronik II Paleolog

Andronik II Paleolog (grčki: Ανδρόνικος Β' Παλαιολόγος) (Konstatinopolis, oko 1260. - Konstatinopolis, 13. februar 1332.) bio je bizantski car od 1254. do 1258.[1]

Andronik II Paleolog
Ανδρόνικος Β' Παλαιολόγος
Portret Andronika II na minijaturi
Bizantski car
Vladavina 1272. - 1258
Prethodnik Janis III Duka Vatac
Nasljednik Andronik III Paleolog
Supruga Ana Ugarska (kćer Stjepana V
Djeca
Mihajlo IX Paleolog
Konstantin Paleolog
Janis Paleolog
Teodor I Montferratski
Dimitrije Paleolog
Simonida Nemanjić
Dinastija Paleolozi
Otac Mihajlo VIII Paleolog
Majka Teodora Duka Vatac
Rođenje oko 1260.
Konstatinopolis
Smrt 13. februar 1332.
Konstatinopolis

Tokom njegove vladavine Bizantsko carstvo spalo je na malu državu, stisnutu u Anadoliji Turcima Seldžucima, a na Balkanu Srbijom.[1]

Biografija

uredi

Andronik je bio sin bizantskog cara Mihajla VIII Paleologa [1](vladao od 1259. do 1282.) i Teodore Duke Vatac, unuke cara Janisa III Duke Vataca.

Andronik je bio više intelektualac i teolog, nego državnik ili vojnik, pa je smanjio bizantske kopnene snage za nekoliko hiljada konjanika i pješadinaca, a mornaricu potpuno ukinuo, u zamjenu za to oslonio se genovešku najamničku flotu. Kako ga ratovanje nije previše interesiralo, nedostajalo mu je inicijative, a to su iskoristili Turci Seldžuci i ovladali gotovo cijelom Anadolijom do 1300.[1] Još se katostafalnijom pokazala njegova odluka da 1304. angažira katalonske plaćenike koji su se pokazali revnijim u pljačkanju bizantskih gradova negoli u borbi s Turcima. Jednako tako loš i nepromišljen potez bio mu je svrstavanje na stranu Republike Genove u ratu protiv Mletačke Republike, pa je tim potezom navukao na sebe gnjev daleko superiornije mletačke mornarice.[1]

Jednako tako Andronik se pokazao i kao loš vladar na unutrašnjem planu, jer se za njegove vladavine carstvo ubrzano dezintegriralo, i opadao autoritet centralne vlasti, uz velike ekonomske teškoće i krizu. Njegov napor koncentrirao se na oživljavanje bizantske umjetnosti i kulture i snažnu podršku pravoslavnoj crkvi i njenoj nezavisnosti. Njegova vladavina bila je zlatno doba Svete gore - Atos kad je izgrađeno puno manastira.[1]

Andronik je jednako nesretan bio i u svojim porodičnim odnosima, jer se 1328. toliko posvadio sa svojim unukom - imenjakom Andronikom (kasniji car Andronik III) da ga je isključio iz nasljedstva. Upravo ga je on u građanskom ratu svrgnuo s trona, a nakon tog odstranio sa dvora i poslao u manastir.[1]

Prethodnik:
Mihajlo VIII Paleolog (1259. - 1282.)
Bizantski car (1272. - 1328.) Nasljednik:
Andronik III Paleolog (1328. - 1341.)

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Andronicus II Palaeologus (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 10. 01. 2014. 

Vanjske veze

uredi