Andrea della Robbia

Andrea della Robbia punim imenom Andrea di Marco di Simone della Robbia (Firenca, 20. oktobar 1435. - Firenca, 4. august 1525.), bio je firentinski renesansni skulptor, nećak Luce della Robbije. On je nakon ujakove smrti 1482. uspješno nastavio voditi porodičnu bottegu.[1]

Andrea della Robbia
renesansa
Portret starog Andreje rad del Sarta
Biografske informacije
Rođenje20. oktobar 1435.
Smrt4. august 1525.
NacionalnostTalijan
Opus
Poljeskulptura
PraksaToskana, Firenca

Biografija uredi

Kao i Luca i Andrea je školovan za klesara i skulptora i obradu mramora[1], ali se prebacio na terakotu koja je bila specijalnost te bottege.

 
Uspenje grupa u terakoti u firentinskoj opatiji San Bartolomeo

Nastavio je izrađivati polikromne figurativne reljefe u glaziranoj terakoti, često unoseći naturalističke elemente u svoje likove. U kasnijim radovima napušta polikromiju, i ograničava se na dvije boje, bijele figure na plavoj pozadini.[2]

Njegovo najpoznatije djelo su 10 medaljona sa figurama polugolih putta (dječica) na fasadi Brunelleschijeve Ospedale degli Innocenti u Firenci (oko 1463.).[1] Andrein interes za narativnu skulpturu doveo ga je do toga da iz Lukinih reljefa razvije vlastite velikih dimenzija. Posao je išao jako dobro, tako da Andrejinih reljefa u terakoti ima po brojnim talijanskim crkvama i po muzejima širom svijeta.[1]

Među njima se ističu reljef raspeće za franjevačku crkvu u Verni i oni za Santa Croce u Firenci.

Razvoj njegova stila između 1475. - 1522. relativno se lako da pratiti, uz pomoć niza datiranih ili dokumentiranih djela. Brojni manji reljefi postoje u nekoliko verzija (i više komada), jer ih je izrađivala i prodavala Bottega della Robbia.[1]

Nakon negove smrti posao su nastavili njegovi sinovi Giovanni (1469-1529) i Girolamo (1488-1566), koji je jedno vrijeme radio djelovao u Francuskoj.[2]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Andrea della Robbia (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 20. 12. 2018. 
  2. 2,0 2,1 Robbia, Andrea Della (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMH. Pristupljeno 21. 12. 2018. 

Vanjske veze uredi