Anatiroza (grč. Anathyrosis) je naziv za fino obrađenu površinu brida kamenog bloka, koja služi pravilnom nalijeganju blokova, a u svrhu prijenosa sila na rubove bloka, čime se pojačava bridni pritisak.

Površina na koju međusobno naliježu blokovi često se lagano izdubljuje, a na bridovima fino dotjeruje, čime se sile pritiska sa središta bloka prenose na njihove rubove. Time se međutim povećava opasnost loma tako obrađenih kamenih blokova.[1] Tehnika se osobito često primjenjuje na oštrim lomovima ziđa. U kasnijim razdobljima, osobito od 1. vijeka nadalje, anatiroza je sve izrazitije naglašena i pomnije izrađena finim klesarskim dlijetom, čime zidna površina dobiva dinamičan efekt chiaroscura. Zidno lice tako na koncu dobiva dva plana: dublji oblikovan anatirozama kamenih sljubnica (reški), i površinski kojeg oblikuju ispupčene površine blokova koje su u pravilu u istoj ravni.[2]

Bilješke uredi

  1. Müller/Vogel 1999., str. 31.
  2. Suić 1976., str. 107., 109.

Literatura uredi

  • Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999.
  • Suić 1976 - Mate Suić: Antički grad na istočnoj obali Jadrana, Zagreb, 1976.