Američka okupacija Dominikanske Republike

Američka okupacija Dominianske Republike
	Deo Banana ratova
Vrijeme:	5. maj 1916–27. decembar 1924
Mjesto:	Dominikanska Republika
Rezultat:	američka pobjeda
Sukobljene strane
SAD	Dominikanska Republika
Komandanti i vođe
William B. Caperton; Harry Knapp	Desiderio Arias
Snaga
1800 marinaca	1000 pripadnika milicije
Žrtve i gubici
7 mrtvih, 15 ranjenih marinaca; 40 poginulih mornara	100–300 gubitaka
	144 poginulih marinaca (u periodu 1916–24)

Američka okupacija Dominikanske Republike je trajala od 1916. do 1924. godine te predstavljala treći najduži od svih tzv. banana ratova koji su karakterizirali američku politiku prema susjednim zemljama Latinske Amerike u prvim decenijama 20. vijeka. Do nje je došlo godinu dana nakon početka američke okupacije susjednog Haitija. Započela je vojnom iskrcavanjem američkih američkih marinaca u glavni grad Santo Domingo 5. maja 1916. godine, pri čemu je kao izgovor bila zaštita američkih diplomatskih misija; ti su događaji koincidirali sa pučem koji je dominikanski sekretar rata Desiderio Arias izveo protiv demokratski izabranog predsjednika Juana Isidra Jimenesa. Tehnički i brojčano nadmoćne američke snage, sa izuzetkom okršaja poznatog kao bitka kod Guayacanasa, uglavnom nisu naišle na značajnijih oružani otpor te su za nekoliko mjeseci preuzeli kontrolu nad svim važnijim gradovima i lukama zemlje. Arias je pristao napustiti zemlju, a Amerikanci su, pod izgovorom uspostavljanja reda i mira uspostavili okupacijski režim te poduzeli niz mjera da se uspostavi ekonomska i politička stabilnost u zemlji, odnosno pro-američki režim koji bi trebao preuzeti vlast po formalnom završetku okupacije. Iako je određena stabilnost postignuta, među velikim dijelom dominikanskog stanovništva je okupacija izazvala negodovanje, prije svega zbog toga što je među američkim funkcionarima bilo malo onih koji su govorili španski ili imali razumijevanja za domaću kulturu. U nekim područjima, zemlje, prije svega u istočnim provincijama El Seibo i San Pedro de Macoris se već 1917. pojavio pobunjenički pokret poznat kao gavilleros, koji je pod vodstvom generala Ramona Natere počeo izvoditi gerilske akcije protiv američkih trupa. Iako nije bio u stanju istjerati Amerikance iz zemlje, ni Amerikanci ga nisu bili u stanju ugušiti, te su 1921. njegovi prethodnici prihvatili amnestiju. U međuvremenu je završio Prvi svjetski rat, koji je služio kao jedan od izgovora za okupaciju, te se protiv okupacije počelo okretati i i američko javno mnijenje. Predsjednik Warren G. Harding, koji je izabran na platformi okončanja vojnih intervencija, je godine 1921. otpočeo pregovore sa vodećim dominikanskim političarima o povratku dominikanskog suvereniteta. Formalni sporazum je postignut 30. juna 1922. godine, a proamerički kandidat Horacio Vásquez 1924. godine pobijedio na predsjedničkim izborima. 13. juna 1924. godine, nakon njegove inauguarcije, je američka okupacija formalno završila. 27. decembra 1924. je, međutim, potpisana posebna konvencija kojom SAD ponovno preuzimaju kontrolu nad dominikanskim carinama, ali je ona stavljena van snage 1941. godine.

Izvori uredi

↑ The Savage Wars of Peace: Small Wars and the Rise of American Power. 2014. str. 169.
↑ Ayres (2008). A Military Miscellany.

Vanjske veze uredi

Links in Spanish

[1] The Savage Wars of Peace: Small Wars and the Rise of American Power. 2014. str. 169.

[2] Ayres (2008). A Military Miscellany.

[1]

[2]