Ambohimanga
Kraljevsko brdo Ambohimanga je lokalitet od iznimnog historijskog i kulturnog značaja za Madagaskar. Udaljen je oko 24 km istočno od glavnog grada Antananariva. Lokalitet se sastoji od utvrđenog historijskog naselja s rezidencijama i grobnicama nekoliko ključnih članova kraljevske porodice Merina, plemenske dinastije koja se uspela na vlast u 19. vijeku i ujedinila brojna plemena otoka pod svoju vlast.
| Kraljevsko brdo Ambohimanga | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
 Madagaskar (Afrika) | |
| Registriran: | 2001. (25. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, iv, vi |
| Referenca: | UNESCO |
Lokalitet Ambohimanga jedan je od dvanaest svetih brežuljaka Merina, uz koji Malgaše veže jak osjećaj nacionalnog identiteta, a također je i duhovno svetište koje za njih tu postoji posljednjih 500 godina. Danas je to lokalitet u koji dolaze hodočasnici iz cijelog Madagaskara i svijeta. Kompleks Ambohimanga je 2001. uvršten na UNESCO-v na popis Svjetske baštine.
Historija kompleksa uredi
Andriamasinavalona, tadašnji vladar kraljevstva Merina, podijelio je svoje kraljevstvo 1710. ostavljajući Ambohimangu (Plavo brdo) jednom od četvorice sinova, koji je od nje napravio svoju prijestolnicu.[1] Ambohimanga je kasnije postala posjed princa Andrianampoinimerina 1787. godine. On je nakon što je postao kralj otpočeo svoj projekt ujedinjenja kraljevstva Merina iz svoje nove prijestolnice u Antananarivu, ali je još uvijek često boravio u svojoj staroj drvenoj palači izgrađenoj za njega. Ambohimanga se otada držala jednim od svetih kraljevskih brda Merina i bila znana kao Zabranjeni grad sve do 1897. kada je francuska kolonijalna uprava prenijela sve relikvije i značajne stvari kraljevske obitelji u Antananarivo, željevši na taj način razbiti duh otpora i etničkog identiteta inspiriran tim simbolima.[1]
Objekti u Ambohimangu uredi
Naselje Ambohimanga ima sedam vrata, glavna, najveća i dobro očuvana su Ambatomitsangana (Temeljni kamen).[1] Svakog jutra i večeri, tim od dvadesetak vojnika kotrljao je ogroman kamen disk, promjera 40,5 m, debeljine 30 cm i mase oko 12 tona, kojim su zatvarali vrata u Ambohimangu.[1] Taj način zatvaranja otvora (vavahadi na malagaškom) bio je tipičan za većinu utvrđenih naselja kraljevstva Merina u to vrijeme. Zid oko naselja izgrađen je 1847. po nalogu kraljice Ranavalone I.,[1] od kamena povezanog drevnom žbukom (spoj vapna i bjelanjka).
Mahandrihono uredi
Mahandrihono je skromna građevina koja je bila sjedište kralja Andrianampoinimerina prije premještanja prijestolnice u Antananarivo. To je jednostavna drvena zgrada izgrađena u tradicionalnom madagaskarskom arhitektonskom stilu, kako je tad radila aristokracija Merina. U njoj se još uvijek nalaze predmeti koji su pripadali kralju Andrianampoinimerina, kao što su oružje, bubnjevi, talismani i ogroman krevet, u koji je primao svojih dvanaest žena jedna za drugom.
Nanjaka uredi
Nanjaka je bila utvrda unutar kompleksa, ali je uništena za vrijeme pogreba kraljice Ranavalone I. kad je eksplodirao barut smješten u obližnjem objektu.[1]
uredi
Dva drvena paviljona palače kraljice Ranavalona II. izgrađena su 1871. od palisandra.[1] Prvi, veći i prostraniji ima dvoranu za prijem i veliki salon u prizemlju, te spavaće sobe kraljice Ranavalone II. na katu. U njemu je i danas izvorni evropski namještaj i mnogi darovi koje je primila kraljica od stranih državnika i njihovih predstavnika. Drugi i manji paviljon zovu Trano Fitaratra (kuća od stakla), gdje je kraljica primala ministre na savjetovanje. Objekt ima velike prozore na sve četiri strane, sa pogledom na zelenilo. Stakla za prozore 1862. nabavio je Englez po imenu Parrett.[1]
Amparihi uredi
Amparihi su dva velika bazena isklesana iz kamena, jedan je bio za kupanje kralja Andrianampoinimerina, a drugi je bio od kraljice Ranavalone I. Voda je jedanput tjedno donošena iz svetog jezera Amparihi na sjeveru naselja.
