Aljevtina Pižova
Alevtina Dmitrievna Pyzhova, (Moskvi 1936. - 2021.), ruska je likovna umjetnica, čiji se opus obično svrstava u naivnu i outsidersku umjetnost. Njen otac, vojnik, umro je dok je bila teenagerka. Nije se uspjela upisati na Umjetničku školu te je oslijepila na jedno oko, što ju je udaljilo od slikarstva. Ipak, bavila se primijenjenom umjetnošću: oslikavanjem pladnjeva, izradom dekoriranih popluna, te je istodobno radila kao službenik. Slikanjem se bavi od 1991., a popularnost je stekla zahvaljujući TV emisijama 2000. godine.
Stvaralaštvo uredi
Iako njezino slikarstvo obuhvaća široki repertoar tema, Pižova je najpoznatija po svojim čak i danas, a osobito za ženske slikare, rijetkim prikazima spolnog odnosa između ljudi i životinja. Riječ je o temi koja se i danas smatra blasfemičnom i šokantnom, neukusnom i odvratnom, te kustosi umjetničinih izložbi te radove u načelu nastoje "zaboraviti", iako su joj upravo oni donijeli najveću slavu.
Strpljivo promatranje međutim lako će otkriti da se umjetnica zapravo ne bavi prikazima zoofilije, nego naprosto slika svoje slike Ezopovskim jezikom, jezikom basne kakvim se uostalom služio i George Orwell u svojem glasovitom djelu "Životinjska farma". Dokaz tome su, primjerice, i slike Pižove na kojima ljubavnici imaju ljudska tijela, ali životinjske glave.
Shvativši da su slike Pižove slikane u metaforičkome ključu, shvatiti ćemo i da su one doista fragmenti života same autorice, što se doduše uvijek govorilo, ali bez pravog razumijevanja.
Ključan događaj za razumijevanje tih slika ispričala je sama autorica sljedećim riječima: "Jednom prigodom me pas srušio na ulici i pokušao me silovati. Moj suprug je samo mirno gledao i kasnije me upitao: "Kakva si ti to žena, niti pas ne može mirno proći kraj tebe?""
Jednom drugom prigodom je kazala kako "mrzi muškarce", jer je usprkos tome što je u životu imala mnogo ljubavnika, na kraju ostala sama.
Iz svega navedenog može se izvući zaključak da psi u njezinim prikazima spolnog odnosa zapravo predstavljaju muškarce koji su joj ostali u zlom sjećanju. Upravo tako vjerojatno treba interpretirati njezinu sliku "Plavokosa mlada Ruskinja i lovački pas", koja vjerojatno predstavlja reminiscenciju na slikaričinu ljubavnu vezu, a zabilježena je u glasovitom dokumentarcu "Turning The Art World Inside Out". Mlada djevojka plave kose kleči u "psećjoj pozi" na prostirci s ruskim dekorativnim motovima kakve je Pižova izrađivala u slobodnom vrijeme, a istim takvim motivima je ukrašen i naslonjač kauča. Lice joj je blago i nježno, gotovo ravnodušno, a pokreti jedva primjetni. Iza i iznad nje prikazan je, posve drukčije, slavodobitni, samozadovoljni pas, energičnog tijela, ali - kako pokazuje oko koje gleda u nazad - odsutan iz same radnje. Vulgarni detalji su izostavljeni. Ukupan dojam je da slika metaforički prikazuje agresiju zla nad dobrom. Jezikom basne (jedna umjetničina izložba nosila je naslov "Bajke za odrasle") prikazana je surova i česta životna istina, ista ona kao i na slavnoj Degasovoj slici "Čaša apsinta", premda nešto drukčijim, radikalnijim i sirovijim, a vjerojatno i suvremenijim likovnim sredstvima, obzirom da su ovakvi prizori sve češći kako u svjetskoj, tako i u domaćoj likovnoj umjetnosti (npr. Tomislav Buntak, Izidor Popijač Žiga).