Alexander Korda

Sir Alexander Korda (mađarski: Korda Sándor; 16. septembar 1893 - 23. januar 1956) bio je mađarski filmski režiser i producent, najpoznatiji kao autor nekih od najvažnijih ostvarenja britanske kinematografije sredine 20. vijeka, te kao prvi sineast koji je za svoj rad bio nagrađen plemićkom titulom.

Alexander Korda
Alexander Korda o. 1920. godine
Biografske informacije
RođenjeSándor László Kellner
(1893-09-16)16. 9. 1893.
Pusztatúrpásztó, Austro-Ugarska (danas Mađarska)
Smrt23. 1. 1956. (dob: 62)
London, Engleska
SupružnikMaría Corda (1919-1930, razvod)
Merle Oberon (1939-1945, razvod)
Alexandra Boycun (1953-1956, njegova smrt)
RodbinaZoltan Korda, Vincent Korda (mlađa braća)
Michael Korda (nećak)
Profesionalne informacije
Zanimanjerežiser, producent
Opus
Djelatni period1914–1955
Znamenita djela

Biografija uredi

Korda se rodio kao Sándor László Kellner u porodici mađarskih Jevreja u tadašnjoj Austro-Ugarskoj; mlađa braća Zoltan i Vincent su kasnije i sami postali sineasti. Prije bavljenja filmom je radio kao novinar, pišući za časopise Pesti Mozi and Mozihet. Njegovo zanimanje za novi medij je dovelo do ponude da 1914. godine počne pisati filmske scenarije. Nakon što je zbog lošeg vida proglašenim nesposobnim za vojnu službu, te tako izbjegao prvi svjetski rat, počeo je raditi filmove zajedno s popularnim glumcem Guylom Zilahyjem. Ratne okolnosti, odnosno prestanak uvoza filmova iz zemalja Antante, značajno su pomogle mađarskim sineastima, uključujući samog Kordu čija je kompanija Corvin Film postala jedna od najvećih u Evropi. Njegovu uspješnu djelatnost su, pak, prekinula poratna previranja, odnosno formiranje kratkotrajne Mađarske Sovjetske Republike 1919. godine. Kao i neke druge ličnosti mađarske kinematografije, i Korda je nakon sloma Republike za vrijeme Bijelog terora bio zatvoren pod optužbom za suradnju sa komunistima. Nakon puštanja je emigrirao u susjednu Austriju.

Korda je u Austriji prihvatio ponudu grofa Alexandra Kolowrata da počne raditi za njegov studio Sacha-Film. Već sljedeće godine je privukao pažnju filmom Prinz und Bettelknabe, koji mu je počeo stvarati reputaciju specijalista za raskošne historijske spektakle. Serija sličnih ostvarenja, u kojima je često nastupala njegova supruga Maria Corda, je, usprkos promjenjivih financijskih rezultata, osigurala angažmane u Njemačkoj, te, konačno u Hollywoodu, gdje se krajem 1920-ih, usprkos početnog skepticizma, počeo prilagođavati novoj tehnologiji zvučnog filma. Ubrzo se ispostavilo da Korda ne može pronaći zajednički jezik s tadašnjim hollywoodskim mogulima, a istovremeno mu se raspao i brak sa Marijom Cordom.

Korda je nakon toga otplovio natrag preko Atlantika, ali se skrasio u Britaniji, gdje je 1932. godine osnovao studio London Films. Već sljedeće godine je postigao ogroman uspjeh sa historijskom komedijom The Private Life of Henry VIII, koji je nagrađen Oscarima. Ti i drugi uspjesi su 1936. godine omogućili da se sagradi raskošni studio u Denhamu, gdje će se sljedećih nekoliko godina snimati niz raskošnih i prestižnih ostvarenja, uključujući prve britanske filmove u boji. U tom se periodu bio u braku sa Merle Oberon, koja je uživala status jedne od najvećih filmskih zvijezda svog vremena. Tek je izbijanje drugog svjetskog rata natjeralo Kordu da se vrati u Hollywood, ali i to isključivo radi korištenja tamošnjih studija i tehničkih laboratorija. Godine 1942. ga je, u znak priznanja za pomoć svojoj novoj domovini u ratu, kralj George VI proglasio vitezom (sir). Korda je nakon rata preuzeo British Lion Films i preko tog studija producirao ostvarenja kao što je The Third Man. Pred kraj života je izrazio interes da producira filmove o Jamesu Bondu, ali ga je u tome zaustavila smrt od srčanog udara.

Filmografija uredi

Sljedeće filmove je Korda režirao.

2

Izvori uredi

Literatura uredi

  • Kulik, Karol. Alexander Korda: The Man Who Could Work Miracles. Virgin Books, 1990. ISBN 978-0-87000-335-6

Vanjske veze uredi