Otvori glavni meni

Alessandro de' Medici (Firenca., 1510. (ili 1511.) - Firenca, 5. / 6. januar 1537.), bio je prvi član Dinastije Medici koji je postao vojvoda Toskane i vladao njome od 1532. do 1737. [1]

Alessandro de' Medici
Allessandro-the-moor.jpg
Alessandrov portret
Vojvoda Firence
Vladavina 1532. - 1537.
Prethodnik -
Nasljednik Cosimo I de' Medici
Supruge Margareta od Parme
Dinastija Medici
Otac Lorenzo de' Medici ili papa Klement VII.
Majka Simonetta Collevecchio
Rođenje 1510. (ili 1511.)
Firenca
Smrt 5. / 6. januar 1537.
Firenca

BiografijaUredi

Alessandro je rođen kao vanbračno dijete, pa se i nezna tko mu je bio pravi otac, obično se to pripisuje urbinskom vojvodi Lorenzu de' Mediciju (1492.-1519.), ali je puno vjerojatnije da mu je otac bio Giulio de' Medici nećak Lorenza Veličanstvenog. Giulio je postao 1519. kardinal i vladar Firence, ali nakon što je 1523. postao papa - poznat kao Klement VII., postavio je kao vladare svoje maloljetne medičejske rođake Alessandra i Ippolita de 'Medicija, u čije ime je kao regent vladao kardinal Silvio Passerini. U međuvremenu je - 1522. car Svetog Rimskog Carstva Karlo V. proglasio Alessandra vojvodom Penne.[1]

Kako su republikanizam i Savonaroline ideje još su uvijek bile popularne u Firenci, a vladavina kardinala Passerinija omražena - izbila je revolucija i to u maju 1527. kad je vojska Svetog Rimskog Carstva krenula na Rim.[1]Kardinal Passerini je zajedno sa Medicijima pobjegao iz Firence, pa je vlast preuzela porodica Piagnoni koja je obnovila staru Republiku Firencu. Protesti pape Klementa VII. imali su malo efekta, sve dok je bio u sukobu sa Karlom V., ali kad se u junu 1529. izmirio, situacija se stubokom izmjenila, jer je Karlo V. pristao vratiti Medicije u Firencu, pa je poslao i vojsku protiv grada koji je kapitulirao nakon opsade od 11 mjeseci (oktobar 1529. - august 1530.).[1]

Nakon tog su poduzete represalije protiv medičejskih protivnika, Karlo V. je u oktobru 1530. postavio Alessandra za firentinskog vladara, pa se on u junu 1531. vratio u Firencu, zauzvrat je Ippolito još u januaru 1529. proglašen kardinalom.[1]

Novi firentinski ustav iz aprila 1532. proglasio je Alessandra nasljednim vojvodom i trajnim gonfalonierom Republike. Iako je svojim osjećajem za pravdu i zdrav razum osvojio srca svojih podanika, Alessandro je ipak bio grub i neotesan vladar, odlučan da svoj autoritet postavi apsolutno iznad svega. Kako je uz to bio sklon svim zemaljskim užicima, naglo se bogatio povećajaći poreze i svoja primanja.[1]

Zbog tog ga je ogorčena opozicija, odmah nakom što je umro njegov zaštitnik Klement VII. 1534. nastojala zbaciti sa trona, pa je uvjerila Ippolita da preda svoj položaj Karlu V.. No stvar se izjalovila jer je Ippolito 10. augusta 1535. iznenada umro u Itriju, na putu iz Rima za Tunis, gdje se Karlo V. tada nalazio. Da stvar bude još gora Karlo V. je na svom povratku iz Tunisa, u Napulju primio Alessandra i odlučio ga podržati, dapače dao mu je i svoju kćer Margaretu za ženu.[1]Vjenčanje je održano 1536. pa se otad vojvoda Alessandro osjećao potpuno siguran u svoju vlast. Smrt ga je zatekla u noći između 5. / 6. januara 1537., kad ga je njegov daljnji rođak Lorenzino (Lorenzaccio) (1514-48), vjerni pratilac i sudrug u razuzdanim zabavama - ubio, iskoristivši njegovo bezgranično povjerenje.[1]

Lorenzino je razočaran firentinskim neuspjehom da sruši tiransku vlast, pobjegao je iz Firence i živio u izbjeglištvu do 1548. kad su ga ubili.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Alessandro" (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/biography/Alessandro. pristupljeno 12.5. 2018. 

Vanjske vezeUredi