Aleksandrijski križarski rat

Datum	9. - 12. oktobar 1365.
Lokacija	Aleksandrija, Egipat
Ishod	Stanovnici Kipra kontroliraju grad tri dana, nakon čega ga napuštaju

Aleksandrijski križarski rat
	Segment Križarski ratovi
Datum	9. - 12. oktobar 1365.
Lokacija	Aleksandrija, Egipat
Ishod	Stanovnici Kipra kontroliraju grad tri dana, nakon čega ga napuštaju
Sukobljene strane
Kraljevina Kipar; Mletačka Republika; Ivanovci	Mamelučki Sultanat
Komandanti i vođe
Petar I Kiparski	Nepoznato
Snage
165 brodova	Nepoznato
Žrtve i gubici
Nepoznato	5000 porobljenih; 20 000 ubijenih(preuveličavanje)

Kratki Aleksandrijski križarski rat, također poznat kao pljačka Aleksandrije,^[2] desio se u oktobru 1365. i vodio ga je Petar I Kiparski protiv Aleksandrije. Relativno lišen religijskog podsticaja, razlikuje se od istaknutijih križarskih ratova po tome što je motiviran većinom ekonomskim interesima.^[3]

Historija uredi

Petar I proveo je tri godine (1362-1365) prikupljajući vojsku i tražeći finansijsku podršku za križarski rat od najbogatijih dvorova tog doba. Kada je saznao za planiran egipatski napad na Kraljevinu Kipar, iskoristio je istu strategiju preventivnog rata koja je bila uspješna protiv Turaka i preusmjerio je svoje vojne ambicije na Egipat. Iz Venecije, uredio je da se njegova morska flota i kopnene snage okupe u križarskoj utvrdi u Rodosu, gdje bi im se pridružili vitezovi Reda sv. Ivana.

U oktobru 1365. godine, Petar I je zaplovio sa Rodosa, sam upravljajući velikom izvidničkom snagom i flotom od 165 brodova, unatoč većoj ekonomskoj i političkoj snazi Venecije. Izašli su na kopno u Aleksandriji oko 9. oktobra i u iduća tri dana Petrova vojska je opljačkala taj grad, ubivši hiljade i odvedovši 5000 ljudi u ropstvo.^[1] Džamije, hranovi, crkve i biblioteka također su nastradali u pljački.^[4]^[5]

Suočivši se sa neodrživom situacijom, Petrova vojska povukla se za stalno 12. oktobra.^[3] Petar je htio ostati i držati grad i sačuvati ga kao polazište ratnih operacija za još križarskih ratova u Egiptu, ali je većina njegovih barona odbila, želeći samo otići sa ratnim plijenom. Sam Petar bio je među zadnjima koji su napustili grad, popevši se na brod tek kada su mamelučki vojnici stupili u grad. Monarci i baroni u Evropi, iznenađeni napuštanjem grada, nazivali su Petra jedinim dobrim i hrabrim kršćaninom koji je vodio križarski rat u Aleksandriji.^[6]

Interpretacije uredi

Jo van Steenbergen, citirajući Petera Edburyja, tvrdi da je taj križarski rat bio prevashodno ekonomskog karaktera. Petar je htio prekinuti prvenstvo Aleksandrije kao luke u istočnom Sredozemlju u nadi da će Famagusta imati koristi od preusmjerene trgovine.^[3] Religijska su pitanja, prema tome, bila sekundarna.

Van Steenbergenov opis tadašnjih muslimanskih iskaza, kao što je iskaz Alī al-Maqrīzīja, ukazuje na to da su križarske snage uspjele dijelom zahvaljujući nadmoćnim diverzijskim taktikama. Aleksandrijske obrambene snage zaokupirale su se borbom u području zapadne luke, dok je "prava" snaga, uključujući konjicu, izašla na kopno drugdje u gradu, sakrivši se na jednom groblju, gdje je ostala neprimijećena od strane branitelja. Križarske snage prema tome su uspjele napasti i sprijeda i odozada, natjeravši Aleksandrijce na paniku, koji se nakon te prepreke nisu vratili u prvobitni položaj.^[3]

Bilješke i reference uredi

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 Sack of Alexandria (1365), Alexander Mikaberidze, Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia, svezak1, ed. Alexander Mikaberidze, (ABC-CLIO, 2011), 72.
↑ A History of the Crusades: The fourteenth and fifteenth centuries, ed. Kenneth M. Setton, Harry W. Hazard, (The University of Wisconsin Press, 1975), xiii, 5, 316, 664
↑ ^3,0 ^3,1 ^3,2 ^3,3 „Van Steenbergen, Jo (2003) "The Alexandrian Crusade (1365) and the Mamluk Sources: Reassessment of the kitab al-ilmam of an-Nuwayri al-Iskandarani" (PDF)”. Arhivirano iz originala na datum 2006-10-18. Pristupljeno 2016-02-14.
↑ Steven Runciman, A History of the Crusades: The Kingdom of Acre and the Later Crusades, svezak III, (Cambridge University Press, 1951), 446.
↑ Richard W. Barber, The Reign of Chivalry, (Boydell Press, 2005), 121.
↑ Thomas F. Madden, The Concise History of the Crusades, (3. izdanje Rowman & Littlefield Publishers, 2013), 179

Vanjske poveznice uredi

History Avenue: Sack of Alexandria, 1365 Arhivirano 2011-07-11 na Wayback Machine-u

31°11′59″N 29°52′16″E / 31.19972°N 29.87111°E / 31.19972; 29.87111

[Mikaberidze-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 Sack of Alexandria (1365), Alexander Mikaberidze, Conflict and Conquest in the Islamic World: A Historical Encyclopedia, svezak1, ed. Alexander Mikaberidze, (ABC-CLIO, 2011), 72.

[2] A History of the Crusades: The fourteenth and fifteenth centuries, ed. Kenneth M. Setton, Harry W. Hazard, (The University of Wisconsin Press, 1975), xiii, 5, 316, 664

[vansteenbergen-3] 3,0 ^3,1 ^3,2 ^3,3 „Van Steenbergen, Jo (2003) "The Alexandrian Crusade (1365) and the Mamluk Sources: Reassessment of the kitab al-ilmam of an-Nuwayri al-Iskandarani" (PDF)”. Arhivirano iz originala na datum 2006-10-18. Pristupljeno 2016-02-14.

[4] Steven Runciman, A History of the Crusades: The Kingdom of Acre and the Later Crusades, svezak III, (Cambridge University Press, 1951), 446.

[5] Richard W. Barber, The Reign of Chivalry, (Boydell Press, 2005), 121.

[6] Thomas F. Madden, The Concise History of the Crusades, (3. izdanje Rowman & Littlefield Publishers, 2013), 179

[2]

[3]

[1]

[4]

[5]

[6]